HomeSearchSitemap

Izbornik

Biskupski ordinarijat

Biskupijske ustanove

Biskupije

Mostarsko-duvanjska biskupija

Trebinjsko-mrkanska biskupija

Povijest

Budislavićev pravovjerni zavod

Biskupi

Svećenici

Župe

Godina vjere

Svećenička godina

Pavlova godina

Službeni vjesnik

Direktorij

Međugorski fenomen

Hercegovački slučaj

KIUM

Adresar




 Linkovi











 Budislavićev pravovjerni zavod

     O Budislavićevu pravovjernom sjemeništu (Collegium Orthodox­um Budislavum) postoji obilje članaka i studija,[1] te svesci spisa u arhivu Zbora za širenje vjere u Rimu. Ovdje ćemo u bitnim crtama prikazati zanimljivu sudbinu sadržaja Oporuke koju je ostavio Toma Budislavić, trebinjsko-mrkanski biskup (1606.-1608.).

     Budislavići su podrijetlom iz Nevesinja. Po njima se još i danas naziva selo Budisavlje u blizini Odžaka jugoistočno od Nevesinja. Krajem XV. stoljeća prebjegao je u Dubrovnik Boško Budislavić, po kojem se i cijela kuća nazivala još i Bošković, odnosno Natalis ili Natalić. Boško je imao sina Leonarda, ovaj Vinka, koji se oženio od Čubranića s otoka Krka. Godine 1545. u obitelji se rodio sin Toma kojega je umna obdarenost preporučila za daljnje školovanje u Italiju, gdje je najprije u Padovi, zatim u Bolonji studirao teologiju, medicinu, filozofiju i pravo. Vratio se u Dubrovnik kao liječnik. Liječio je od astme i stambulskoga sultana Murata III. (1574.-1595.), zatim poljskoga kralja Stjepana Barthorya (1576.-1586.). Zajedno s glasom o liječništvu raslo je i njegovo bogatstvo. Više puta nuđen mu je episkopat, ali ga je odbijao. Ipak je 1606. godine prihvatio siromašnu Trebinjsku stolicu.[2]

     Kao biskup Toma je oporučno zamolio i obvezao Bratovštinu sv. Roka u Dubrovniku da podigne Zavod u gradu za sjemeništarce Trebinjske biskupije. U oporuci od 1. siječnja 1606. u Dubrovniku Budislavić je ostavio oveću svotu novca u talijanskim bankama (Napulj, Ankona, Rim) da bi se na račun kamata mogli odgajati mladići u dubrovačkom sjemeništu, kojemu će zauvijek biti rektori trebinjsko-mrkanski biskupi.[3]

     Od istoga nadnevka postoji i druga inačica oporuke, slična prvoj, u kojoj biskup kaže da ostavlja 6.000 dukata u Napulju, a 1.000 dukata u Ankoni, te imenuje "Bratovštinu svećenika sv. Roka" da bude izvršiteljica Oporuke, a moli nadbiskupa dubrovačkoga da bdije nad tim; a ako nastane kakva zaprjeka, onda ovlašćuje Svetoga Oca da on sve uzme u svoje ruke.[4]

     Budislavić - trebinjski biskup. Dana 18. travnja 1606. dubrovački senat izabire Tomu Budislavića za biskupa Trebinjske biskupije. On, poučen Duhom Svetim, prihvaća izbor "da svoju siromašnu zaručnicu obdari dobrima i svojom baštinom".[5] Prije nego je pošao u Rim, 1. svibnja 1606. piše koncept dodatka Oporuci s nakanom da ga pregleda kad se vrati.[6] U tom dodatku izjavljuje da ostavlja "kuću ispred crkve sv. Vlahe i onu s vrtom i posjedom iznad Kanala svojim nasljednicima u mrkanskom episkopatu".[7] Službu subđakonata prima u bazilici sv. Lovre u Rimu 1606. godine.[8] Papa Pavao V. potvrđuje 25. rujna 1606. izbor "uz oprost da u roku od šest mjeseci može biti promaknut u svete redove i da može vršiti biskupsku službu samo u dubrovačkoj biskupiji".[9]

     Dodatak Oporuci (bez datuma). Biskup se Budislavić tuži da nije imao nikakvih kamata od svoje glavnice koju je stavio na napuljsku banku preko Scipiona Lucarija.[10] Videći kako bi sve moglo završiti, on ovlašćuje 1607. godine Svetu Stolicu da raspolaže njegovim dobrima i dok je on živ i kad umre.[11]

     Drugi dodatak, lipanj 1608. Mjesec dana prije smrti, nalazeći se u Napulju, razbolio se i piše dodatak Oporuci u kojoj izjavljuje i obvezuje Bratovštinu sv. Roka, izvršiteljicu Oporuke, da "podigne u Dubrovniku Budislavićev Pravovjerni Zavod, kojemu će biti zauvijek rektori njegovi nasljednici u spomenutoj biskupiji".[12]

     Iznos. U Napulju Budislavić je ostavio 7.470 srebrnih dukata[13] "da se u Dubrovniku podigne kuća i Zavod za klerike Trebinjske biskupije gdje će se dati na učenje i na disciplinu i izlaziti vijesnici Evanđelja i radnici da obrađuju vinograd Božji".[14]

     Projekt Bartola Kašića. Hrvatski isusovac B. Kašić pokušao je 1613. i 1614. godine potaknuti odgovorne da se u Dubrovniku podigne Budislavićev zavod. Papa je bio toj ideji sklon,[15] ali je dubrovački poklisar pri Svetoj Stolici zapriječio naum.[16] U međuvremenu Bratovština sv. Roka uzimala je kamate iz napuljske glavnice, namijenjene Budislavićevu zavodu, trošeći ih u svoje svjetovne svrhe, kako kazuje dubrovački nadbiskup Vincenzo Lantero (1616.-1628.) u svome pismu Propagandi, 13. siječnja 1625.[17]

     Brige Propagande. Odmah po svome osnutku (1622.) Zbor za širenje vjere ili de Propaganda fide na svojoj sjednici od 27. lipnja 1625. izvješćuje o spomenutom pismu nadbiskupa dubrovačkoga o Oporuci biskupa Budislavića. Odlučuje da obavijesti nuncija u napuljskom kraljevstvu i guvernera u Ankoni da ne daju godišnje kamate, ni one buduće, predstavnicima Bratovštine bez dopuštenja Propagande.[18] U međuvremenu govorilo da se da bi trebalo podignuti sjemenište u Garganskom gorju u Italiji.[19] O tome imamo vijest iz pisma dubrovačkoga nadbiskupa Propagandi, 3. ožujka 1626., u kojem se kaže da trebinjski biskup pristaje, uz uvjet da određeni iznos pripadne trebinjskomu biskupu kao nominalnomu rektoru Zavoda prema oporučiteljevoj nakani.[20] Na sjednici Propagande, 28. srpnja 1626., izvješćuje se ponovno o Oporuci i o Zavodu. Zbor prima informaciju iz Dubrovnika da se ne može osnovati sjemenište s onim iznosom. Zbor traži podrobnije podatke od napuljskoga nuncija može li dubrovačka Bratovština tražiti novce. U tom će se slučaju postupiti ozbiljno.[21]

     Dana 27. rujna 1627. Propaganda odlučuje tražiti od dubrovačkoga nadbiskupa i senata da se pobrine da se što prije podigne sjemenište, Budislavićeva ostavština.[22] Do 2 godine, 30. svibnja 1929. ponovno se raspravlja o sjemeništu. Propaganda odlučuje da se apsolutno mora podići Budislavićevo sjemenište po nakani oporučitelja i na zahtjev dubrovačkoga senata.[23]

     Pod nadnevkom 26. veljače 1630. na Propagandi izvještaj o podizanju novca koji se odnosi na Budislavićev zavod.[24] Na sjednici 25. travnja 1630. izričito se veli da je Budislavić ostavio sva svoja dobra za podizanje sjemeništa u Dubrovniku za pitomce biskupije pod turskim zulumom, gdje nema crkvenih radnika.[25] Dne 21. studenoga 1630. određuje se da se odgovori nadbiskupu dubrovačkom Tomi Cellesiju (1628.-1633.) da sve poduzme kako novci ne bi ostali kod njega na štetu sjemeništa.[26]

     Dana 13. veljače 1632. navodi se pismo primljeno od nadbiskupa s obzirom na mrkanski zavod.[27] Tako je 25. ožujka 1632. odlučeno da se inzistira kod dubrovačkoga nadbiskupa da se konačno pristupi podizanju sjemeništa u dogovoru s Bratovštinom sv. Roka i s trebinjskim biskupom.[28] Već 14. srpnja 1632. Propaganda sve stavlja u ruke dubrovačkoga nadbiskupa s obzirom na neposredno podizanje Zavoda.[29] Ali 9. rujna 1632. isti Zbor ne prihvaća primjedbe dubrovačkoga senata, nego sve prepušta razboru nadbiskupa kako je već odlučeno.[30]

     U prvoj polovici 1634. izvješćuje se da je senat konačno odredio jedno mjesto za Budislavićevo sjemenište.[31] Tako se 28. svibnja 1634. iznosi na sjednici Propagande pismo dubrovačkoga nadbiskupa Antuna Severolija (1634.-1639.), gdje se kaže:

     1. da se uprava Zavoda ne daje ocima isusovcima;

     2. da trebinjski biskup pretendira na rektorat Zavoda s prihodom koji je odredio oporučitelj;

     3. da povlastice zavoda moraju biti iste kao i one Ilirskoga zavoda u Loretu.[32]

     Dana 30. prosinca 1636. dubrovački nadbiskup obavještava Propagandu da je Bratovština pribila ploču naslovljenu "Collegium Budislavum", ali bez ijednoga sjemeništarca.[33]

     Otvaranje Zavoda, 1636. Na zasjedanju 23. ožujka 1637. konstatira se da je Zavod definitivno otvoren i da ima 6 sjemeništaraca s učiteljem i rektorom, biskupom trebinjskim.[34]

     Prema onomu kako javlja nadbiskup dubrovački Bernardin Larizza (1639.-1647.), 2. kolovoza 1640. Zavod nije imao sretan hod zbog nesuglasica koje su izbile između Bratovštine, koja se htjela u sve miješati, i trebinjskoga biskupa, koji je kao rektor želio imati uzde u svojim rukama.[35] Osim toga, nastao je i jedan drugi spor između biskupa: tko je nadležan dijeliti svete redove kandidatima iz Budislavićeva zavoda? Nadbiskup se tuži, 1640., da je trebinjski biskup "zaredio dvojicu sjemeništaraca na nezakonit način".[36]

     Stanje se u sjemeništu iz dana u dan pogoršava. Tako 24. siječnja 1642. nadbiskup piše Propagandi: u "Budislavićevu pravovjernom zavodu nema nikakva uspjeha, štoviše ide na gore, ne izvršava se nakana oporučitelja i prošlo je mnogo godina kako se tako čini".[37]

     Nakon više takvih pritužbi, posebno nakon pisma dubrovačkoga nadbiskupa od 20. veljače 1643., da su administratori počeli uklanjati klerike, a stavljati svoje rođake, nesposobne za studij,[38] Propaganda odlučuje premjestiti Budislavićev zavod u Loreto, razlikujući ga od Ilirskoga zavoda u mjestu što se tiče prihoda i rashoda, ali pritjelovljujući ga s obzirom na stanovanje, disciplinu i studij.[39] Međutim, dubrovački senat Republike ne prima odluku Propagande u vezi s Budislavićevom baštinom. A istodobno, novčano stanje u Napulju ide nizbrdo, tako da je senat prisiljen zatvoriti Zavod dekretom od 22. svibnja 1648.[40] Unatoč tomu, Zavod i dalje nekako životari.

     Trebinjski biskup Krizostom Antić (1615.-1647.), benediktinac, piše pismo, bez datuma, objavljeno u Illyricum Sacrum, u kojem, poslije opisa Oporuke Budislavićeve kaže da je pronašao dodatak, cjelovit, pravi i istinski, i prenosi ga Propagandi moleći da u Rim prenese i Zavod i da riješi njegovu godišnju penziju, inače ako novci ne budu položeni kod posrednika, biskup ne će moći ništa ili jedva išta imati od Bratovštine sv. Roka.[41] Posrednik je bio predstavnik ili „agent“ Propagande pri Dubrovačkoj republici, obično neki dubrovački svećenik.

     Godine 1647.-1648. dogodili su se veliki neredi u Napulju, što se odrazilo na smanjenje Budislavićeve glavnice, tako da je dubrovački senat bio prisiljen zatvoriti zavod, jer nije imao odakle plaćati njegovo uzdržavanje.[42] Dubrovački nadbiskup Franjo Perroti (1650.-1664.) izvješćuje Propagandu 1653. godine da on nema sjemeništa zbog oskudice sredstava, ali u gradu postoji Budislavićev zavod, u kojem učitelj "svaki dan razjašnjava i izlaže koncil, katekizam i misal prema sposobnosti pojedinaca".[43]

     Trebinjski biskup Antun Primović (1669.-1702.), franjevac, 17. ožujka 1676. izvješćuje da je još u njegovo doba sjemenište nauzgor, ali "...tako da ovo sjemenište služi za odgoj izvanbračne djece dubrovačkih gospara bez ikakva uspjeha niti je u sedamdeset godina, od osnutka, izašao i prosječan tip“.[44]

     Dne 3. kolovoza 1683. čita se na Propagandi pismo (bez datuma) biskupa Primovića, poslano "Njegovoj Svetosti našem gospodinu Inocentu XI., Zboru za širenje vjere". Tu biskup traži da se godišnji prihod Budislavićeve ostavštine, inače uvelike umanjen, preda Trebinjskoj biskupiji, jer se time ne može izdržavati Pravovjerno sjemenište.[45] Zajedno s tim pismom Primović prilaže kratak historijat Zavoda, odnosno Budislavićeve zaklade.[46]

     Početkom 18. stoljeća Zavod je još na životu. Trebinjski biskup Frane Jeronim Bunić (1725.-1733.), piše 8. lipnja 1730. Propagandi da je Zavod bio na nogama još do početka 18. stoljeća. Zbog ekonomske situacije u Napulju glavnica je smanjena na ciglih 1.600 dukata, ali koje upotrebljava Bratovština ili Republika dubrovačka.[47]

     Dubrovački biskupi - apostolski upravitelji (1839.-1890.). Bulom Apostolici Nostri Muneris, 12. rujna 1839. papa Grgur XVI. povjerava Trebinjsko-mrkansku biskupiju dubrovačkim biskupima kao apostolskim upraviteljima, "dok njegova Svetost i Apostolska Stolica drukčije ne odluče".[48]

     Ponovno o Zavodu. U 19. stoljeću, 1845. godine, ponovno se otvara pitanje Budislavićeva zavoda. Kako dubrovački biskup Toma Jederlinić (1843.-1855.), apostolski administrator trebinjski, želi otvoriti sjemenište za svoju biskupiju i za sjemeništarce Trebinjske biskupije, zanima se kod Propagande za Budislavićevu ostavštinu. Dvije godine kasnije kod vlasnika talijanskoga poduzeća „Bentivoglio“ pronađeno je 176,25 dukata Budislavićeva pravovjernog zavoda. Ali kad je Propaganda zatražila kako bi se ti novci mogli prebaciti dubrovačkom biskupu, odgovara joj L. dell'Olio, 23. ožujka 1847. da ti novci doduše postoje, ali da pripadaju Brundizijskom pravovje­rnom zavodu (al Collegio Ortodosso Brundisino) u južnoj Italijii i da ih može podići Bratovština sv. Roka iz Raguse na Siciliji, ne u Dalmaciji.[49] Očito se radilo o krivu čitanju: Collegio Ortodosso Budislavo = Collegio Ortodosso Brundisino; Confraternita di San Rocco in Ragusa in Sicilia = Confraternita di San Rocco in Dalmazia. To bi moglo značiti da su sve dotle, kroz više od stotinu godina, Talijani iskorištavali tu Budislavićevu ostavštinu.

     Da ne izgubi novčani iznos koji pripada Trebinjskoj biskupiji, dubrovački biskup šalje 8. siječnja 1851. fra Alojzija Ćurčiju, kustosa Dubrovačke provincije s preporukom da zatraži informaciju i zaštitu kardinala prefekta Propagande.[50]

     Kardinal se zanima kod Monte Bentivoglio, i 7. travnja 1851. isti L. dell'Olio odgovara da je pitao tajnika Bentivoglia F. Salvatorija.[51] Ništa drugo.

     U Propagandinim spisima više ne nalazimo nikakve zabilješke sve do 1894. godine. Vjerojatno je biskup zadobio traženi novac, odnosno godišnje kamate. Nakon što je uspostavljena biskupska hijerarhija u Bosni i Hercegovini bulom Ex hac augusta, 5. srpnja 1881., Sveta je Stolica još kroz 9 godina ostavila upravu Trebinjske biskupije pod dubrovačkim biskupom, koji će njome "upravljati, dok se drukčije ne providi".[52]

     Mostarski biskupi - apostolski upravitelji, od 1890. Apostolskim pismom Paterna illa, od 8. srpnja 1890., papa Leon XIII. predao je upravu biskupije mostarsko-duvanjskim biskupima,[53] koji njome upravljaju kao stalni administra­tori do danas.

     Dubrovački biskupi i Condominio Bentivoglio, 1894. Dubrovački biskupi nastavili su primati kamate Budislavićeve ostavštine od Bentivoglia za svoje sjemenište u razdoblju od 1894. do 1927., tj. i kad nisu više bili apostolski administratori trebinjski, računajući vjerojatno s time što su imali u svome sjemeništu i trebinjskih sjemeništaraca. U jednom pismu od 8. svibnja 1937. čitamo da je rimski Bentivoglio informirao Propagandu da kod njega postoje tri dionice naslovljene na Budislavićev pravovjerni zavod, čiji su prihodi podizani do 1927. od F. E. Sassija na temelju pisma od 30. lipnja 1894. bilježnika Katića za mons. Josipa Marčelića, dubrovačkoga biskupa (1894.-1928.).[54]

     Bentivoglio pod stečajem. Od 1950. godine Condominio Bentivoglio nalazi se pod stečajem. Dana 2. veljače 1988. predsjednik Bentivoglia, ne znajući na koju se stranu okrenuti s obzirom na Zavod, a videći u njemu riječ "slavo" (Budislavo), obraća se najprije jugo-ambasadi u Rimu za informaciju. Ona korektno odgovara da joj je takav Zavod nepoznat. Potom je predsjednik zatražio od dubrovačkoga biskupa mons. Severina Perneka informacije o Budislavićevu zavodu, "naslovniku triju dionica suvlasništva Bentivoglio u vrijednosti od preko 25 milijuna" lira. Ako se nitko ne javi, spomenutu će svotu preuzeti talijanska država.[55] Dubrovački biskup, primivši poruku od Bentivoglia, obavještava pismom mostarsko-duvanjskog biskupa i trebinjsko-mrkanskoga apostolskog upravitelja mons. Pavla Žanića, sugerirajući mu pravni postupak.[56]

     Mostarski biskup - trebinjski upravitelj pismom ovlašćuje Propagandu, koja je također imala svoje dionice kod Bentivoglia, da preuzme spomenute dionice za sjemeništarce Trebinjske biskupije.[57]

     Generalni konzulat. Kad je ostavština već prispjela da se uruči Trebinjskoj biskupiji, javio se generalni konzulat SFRJ iz Trsta, angažirajući odvjetnika, koji je 28. lipnja 1989. pokušao svojim umijećem izvući kakvu korist za konzulat. Naime, nakon što je jugo-ambasada u Rimu izjavila da joj je taj Zavod "nepoznat", pojavio se, preko svoje zastupnice, generalni konzulat SFRJ u Trstu. Konzulat se vraća četiri godine unatrag, u godinu 1985., da bude što "uvjerljiviji". Zastupnica iz Trsta piše advokatu E. P. u Rovigo. Dok mu zahvaljuje na obavijesti o smrti advokata A. B., nastavlja: "uljudno Vas molimo da biste preuzeli brigu o interesima Pravovjernoga Budislavićeva Zavoda. U slučaju Vašega pozitivnog odgovora, providjet će Vam se odgovarajuće opunovlašćenje".[58] I doista, zastupnica konzulata šalje odvjetniku punomoć kojom ga se delegira da predstavlja Općinu Dubrovnik pred mjerodavnim talijanskim vlastima s obzirom na Budislavićev Zavod, koju je (punomoć) poslala Državna savezna advokatura iz Beograda. Što se tiče troškova, Državna savezna komora pobrinula se da obavijesti Javno pravobranilaštvo općine Dubrovnik i Odvjetničku komoru SR Hrvatske, jer je obvezu plaćanja preuzela Skupština općine Dubrovnik. U isto vrijeme konzulat moli odvjetnika, u ime Državne savezne komore, da ga stalno drži informiranim o tijeku postupka, jer do sada takva informacija nije postojala i dossier nasljedne mase Bratovštine sv. Roka, koji se čuva kod Državne savezne advokature, sadrži samo dopise s različitim organima. Predlažu se također konzultacije s obzirom na procesualne akcije.

     Generalni konzulat u Trstu posve se stavlja na raspolaganje za daljnje obavijesti i usluge.[59]

     I sada otpočinje odvjetnikova akcija, tj. četiri godine kasnije. Naime, Trebinjska je biskupija u dokumentima Bentivoglia označena kao naslovnica određenih dionica Budislavićeva zavoda. A odvjetnik, koji je kasno upao "u vjerovanje", javio se pismom iz 1985. tek 28. lipnja 1989. tražeći da se isplati dug u vezi s popravkom neke kuće u blizini Roviga, koja je dionica Budislavićeva zavoda. A 20. srpnja 1989. isti je odvjetnik poslao i bilješku o tim "troškovima", koji nisu maleni. Bila je to neka vrsta udice da se podmire troškovi i da se prizna odvjetnikova uloga u tome. Ali nije uopće bilo odgovora.

         Nasljedstvo, tj. djelomična svota novca Budislavićeva zavoda konačno je dospjela u ruke pravoga vlasnika, apostolskog administratora mons. Žanića, 11. svibnja 1990., tj. nakon 382 godine lutanja od nemila do nedraga! Time je, prema sadašnjem našem znanju, stavljena točka na Budislavićeva sredstva iz kojih se njegov Zavod i trebinjski biskup tijekom vremena uzdržavao, a mnogi drugi, uglavnom nepozvani, imali mnogo više koristi. Tko bi opširnije o tome radio - bilo bi puno zanimljivije pratiti ljudske nezasitne pohlepe negoli Budislavićevu glavnicu i kamate - morao bi svakako konzultirati arhiv Bratovštine sv. Roka u Dubrovačkom arhivu. Spomenimo na kraju da su dubrovački otoci Mrkan (Sv. Marko, po njemu naziv mrkanska biskupija), Bobara (Sv. Barbara), Supetar (Sv. Petar) i poluotok Molunat, vlasništvo Trebinjske biskupije, nacionalizirani 1948. godine.[60]

                                                                                                                       Ratko Perić
Objavljeno:

     „Budislavićev pravovjerni zavod“, u: Vrela i prinosi, 20/1994-1995., str. 29-41.

     „Budislavićev pravovjerni zavod“, u: Hrvatski narodni kalendar 1994., Sarajevo 1993., str. 199-215.

 
 

[1] Cfr. B. PANDŽIĆ, Collegium Orthodoxum Budislavum, u: De Diocesi Tribuniensi et Mercanensi, Romae, 1959., str. 43-51, s naznakama opširnije literature (str. 44). Pregled, svezak 183-184, Sarajevo, 1939., str. 69, bilj. 94.

[2]Usp. informativan članak I. PULJIĆA, “Dr Toma Natalis Budislavić”, u: Crkva na kamenu, 11/1982., str. 13.

[3]Archivio di Propaganda Fide (APF), SOCG, Dalmazia, vol. 4, f. 467r-v.

[4]Ibidem, ff. 466v-468v.

[5]D. FARLATI, Illyricum Sacrum, VI., Venezia 1800., str. 308: "ut pauperem sponsam suis bonis suoque patrimonio ditaret".

[6]APF, SOCG, Dalmazia, vol. 4, f. 468v.

[7]Ibidem, ff. 468v-472r; "la casa inanzi la chiesa di Santo Biagio et quella con il giardino e la posses­sione sopra l'aquedotto siano di miei successori nel Vescovato di Mercana" (f. 471).

[8]Archivio Segreto Vaticano, Processus consistoriales, vol. 11A, f. 558r.

[9]Ibidem, Acta Camerarii, vol. 14, f. 47r: "cum dispensatione quod intra sex menses possit promoveri ad sacros ordines et cum decreto quod non possit exercere episcopalia nisi in ragusina dioecesi".

[10]APF, SOCG, Dalmazia 4, f. 472v: "Io soprascritto Tomaso dichiaro che dall'entrate mie che Sig. Scipion Lucari ha posto sul monte di Napoli per conto mio e me li tiene alli cambij del creditore sin hora non ho havuto cosa alcuna da esso Sig. Scipione, meno per una poliza bollata di scudi 83,2/3".

[11]Ibidem, f. 472v.

[12] Ibidem, 4, ff. 472v-473r: "Con vincolo e conditione che debba detta fraternità erigere in Ragusa un Collegio Ortodosso Budislavo. Del quale habbiano ad essere Rettori perpetuamente suoi successori in detto suo Vescovato."

[13]Ibidem, ff. 470v-471r: "Luochi di Monti di Roma del Collegio Ortodosso assegnato l'anno passato dal monte della Pietà per che li ...

 Fede luochi somano 9

 Fabrica prima lochi 1 = sono 10.

 Luochi di monti di Roma del Collegio Ortodosso che li riscotono

 Sale 3° luochi 1

 San Bonaventura luochi 3

 Monte Bentivoglio luoco uno = sono 4;

Nota delli capitali di quondam Monsignor Thomas de Natali Budislavich Vescovo di Trebigne esistente sopra i luochi di monti a Napoli. Nel l607 detto Vescovo Budislavich investì e pose sopra i monti di Napoli ducati sette mila quatrocento settanta di carlini X 7470.

Nel 1629 per ducati decorsi l867 dell'entrate maturate in più anni e non pagate la città di Napoli fece assignamento di simile summa di capitale sopra la gabella della farina alla ragione di due e mezo per cento . Qual capitale di ducati 1867 nell'anno l650 fa bassato alla ragione di ducati 26 per cento così ordinato generalmente a tutti li capitali situati a tre per cento et fu ridotto a scudi 485 a quatro per cento – 485.

La somma di tutti i capitali: 7955 ducati.

Di questi 7954 (sic) doi anni fa (kada? - ne može se doznati iz pisma) li Signori di Ragusa per via della dispensa alienarono e vendettero la metà sicome testifica Mons. Sig. Arcivescovo di Ragusa nella lettera scritta per verità a Nostro Signore si che tolta la metà restano liberi incirca 4000.

Questi 4000 a ragion di due per cento --- ogni anno 80."

[14] D. FARLATI, Illyricum Sacrum, VI., Venezia, 1800., str. 308. Oporukom "egregia erga suam Ecclesiam caritatis et munificentiae testimonia confirmavit et fere octo milia argenteorum legavit, ut Ragusii domus et Collegium Clericis Dioecesis Tribuniensis pararetur, ubi litteris ac disciplinis operam darent, evaderentque praecones evangelii et idonei operarii ad vineam Dominicam excolendam".

[15] Usp. M. VANINO, “Predlozi Bartola Kašića Svetoj Stolici za spas i procvat katoličanstva u Turskoj (1613 i 1614)”, u: Croatia Sacra, IV., Zagreb, 1934., str. 224s.

[16] M. STOJANOVIĆ, “Bartuo Kašić Pažanin (1575-1650)”, u: Rad JAZU, knjiga 220, Zagreb, 1919., str. 189: "Dalja briga Kašićeva i nastojanje kod generala družbe bijaše, da se ponovi poslanstvo u Dubrovniku. Tako se isto brinuo,da se podigne sjemenište za klerike u Dubrovniku po oporuci T o m e  B u d i s l a v i ć a, biskupa mrkanjskoga (trebinjskoga, Mercana), koji je u to ime ostavio mnogo tisuća dukata na dobit od 7% u Napulju (Neapoli "in montibus"); preda stoga papi spomenicu, da se papa ugledom svojim i nekom potporom odluči podići u Dubrovniku sjemenište. Papa bijaše tomu naklonjen i naredi, da ga upute o načinu i o svemu drugom, što je za to potrebno, ali M. A n t u n G u č e t i ć (G o t i u s), diplomatski agent republike dubrovačke u Rimu, kad je doznao, da se to sprema, spozna, da takvo što republici ne će biti drago, pa joj dojavi sve; dobio je nato odluku vijeća neka nastoji u ime republike dubrovačke spriječiti taj posao najprije u generala družbe, pa i to da se ne pošalje u Dubrovnik novo poslanstvo".

[17] APF, Acta, vol. 262, f.199r: "Il sopradetto Monsignor Vescovo Budislavich tiene del suo capitale sopra la città di Napoli ducati 7470 di moneta di carlini 10 per ducato a ducato. 6 per cento rendono l'anno 448 1/5, così anco ducati 1000 in Ancona et... La Confraternita di Santo Rocco, non solamente non ha eretto il detto Collegio, in tutto questo tempo di XVI anni decorsi, ma di più contra la volontà del medesimo Testatore et a danno del Collegio ha li già dissipati... dell'entrate decorse del sudetto capitale, come appare ne' conti in man mia posti."

[18] APF, Acta, vol. 3, f. 241, nr. 31: "Referente eodem Ill.mo Card. Sanctae Susannae testamentum piae memorije Thomae Bogoslavich (sic) episcopi Tribuni et Marcanae, et redditus per eum relictos in civitatibus Neapolis et Anconae ad effectum, ut ex eis Collegium in Urbe Ragusii a Confraternitate S. Rochi eiusdem civitatis pro Alumnis sui episcopatus erigeretur. Sac. Congregatio mandavit in primis et ante omnia scribi Auditori Nuntii Neapolitani et Gubernatori Anconae, ut curarent praecipi debitoribus dictorum reddituum ne maturatos et in futurum maturandos Agentibus dictae Confraternitatis solvant sine consensu Sac. Congregationis et haec provisio fuit facta donec episcopus modernus Tribuni et Marcanae procuratorem constituat legitimum ad comparendum respondendumque in hac causa."

 [19] Usp. J. BURIĆ, “Ilirski kolegij u Garganskom gorju u 17. stoljeću”,u: Mandićev zbornik, Radovi Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu, sv. I-II. Hrvatski povijesni institut, Rim, 1965., str. 235-252.

 [20] APF, Acta, vol. 4, f. 27r,nr. 26: "Recitatae fuerunt litterae Archiepiscopi Ragusini et fratris Bernardini de Nocera Capuccini, quibus

I° significabant episcopum Marcanae suum praestiturum consensum, ut legatum sui Antecessoris Collegio Illyrico in Monte Gargano erigendo applicaretur, si ex redditibus legati illius aliqua sibi portiuncula ad paupertatem suam sublevandam iuxta mentem testatoris assignaretur. Nam episcopatus Marcanae redditus non excedunt scuta quadraginta.

II° Confratres Sancti Rochi paratos ad consentiendum dictae applicationis invenisse, sed eos consentire non posse, Ragusino senatu contradicente.

Patres autem quoad primum dixerunt verba testatoris episcopi necessitatibus consulendum vel non consulendum esse". Poi si aggiunge che è facile ottenere il consenso del Senato se gli si risponde con qualche privilegio qualora esso lo richiedesse."

[21]APF. Acta, vol. 4, f. 101, nr. 30: "Proposita iterum constructione Collegii ab Episcopo Marcanae proxime defuncto ordinata. Sacra Congregatio dixit cum capitali 7000 ducatorum Regni Neapoli et redditu 440 ducatorum similium non posse Collegium fundari in Urbe Ragusii, prout Respublica illius Urbis postulat propagandum opus esse, ut redditus praedicti augeantur, jussit tunc scribi Nuntio Neapoli ut inquirat an dictae pecuniae a communitate illius Urbis exigi pos­sint, quia habita de facilitate eas exigendi, notitia serius super hac re deliberabitur".

[22]APF, Acta, vol. 4, 287r-v, nr. 10: Kongregacija "scribi jussit, ut quam primum Collegium praefatum erigi curent, cum illud in animarum salutem et in Reipublicae Ragusinae honorem ac utilitatem cessurum sit".

[23]APF, Acta, vol. 6, 280r-281v, nr. 18. "Referente eodem Ill.mo Domino Card. Borgia litteras Archiepiscopi Ragusini circa erectio­nem Seminarii ex dispositione testamentaria Episcopi Tribuniensis. S. Congregatio censuit

1° Collegium praefatum omnino esse erigendum in civitate Ragusii cum adjunctis a Testatore conditionibus, juxta Reipublicae Ragusinae petitionem.

 2° Ut fructus pecuniarum a dicto Episcopo relictarum ad summam ducato­rum 7470 regni Neapoli decursi ab anno l621 usque in praesens exigi posse a communitate Neapoli, debitrice, scribendum esse Archiepiscopo, ut per se vel mediante senatu curet a Confra­ternitate S. Rochi fieri mandatum procurare ad exigendum dictos fructus in personam Procuratoris Vincentii de Rugerio clericorum Minorum Neapoli degentem, qui cum dicto negotio sit informatus et plurium possit apud Proregem eiusque Ministros nec non apud Ill.mum Dom. Card. Buoncompagni Archiepiscopum Neapoli cum litteris Card. Borgia et S. Congregationis ad Proregem facile pro nunc exiget dictos fructus decursos et in futurum decurrendos pro Collegii erectione et sustentatione".

[24]APF, Acta, vol. 7, 26, nr. 39: "Referente eodem Ill.mo Domino Cardinali Caetano litteras Archiepiscopi Ragusini. S. Congregatio decrevit ut infra. Primo, quoad erectionem Collegii pro Episcopatu Macarensi (sic) mandavit significari Archiepiscopo diligentias quas Pr. Rugerius facit pro exactione pecuniarum hereditio f. Ill.mi Episcopi Marcanensis."

[25]APF, Acta, vol. 7, f. 46 nr. 18. "Episcopi Tribuni et Mercanae qui omnia sua bona reliquit pro erectione Seminarii in Urbe Ragusii pro alumnis dictae Diocesis sub Tyranide Turcarum existentis et operariorum ecclesiasticorum penuria laborantis".

[26]APF, Acta, vol. 7, f. 16r, nr. 16: "Summarium transmitti ad Archiepiscopum Ragusinum responsionem sollicitet, ne diutius inutiliter pecuniae exactae et exigendae apud eum maneant in praeiudicium Collegii erigendi."

[27]APF, Acta, vol. 8, f. 26, nr. 14: "Idem Eminentissimus Dominus Cardinalis Caetanus retulit litteras Archiepiscopi Ragusini de Collegio Marcanensi Ragusii erigendo."

[28] APF, Acta, vol. 8, f. 33, nr. 8: "Referente Emminentissimo Domino Cardinali Caetano. Sacra Congregatio mandavit iterum scribi Archie­piscopo Ragusino ut de erectione Collegii Tribuniensis in ea urbe facienda agat cum Confratribus Sancti Rocchi et cum Episcopo Tribuniensi iuxta litteras alias ad ipsum datas, et ad Episcopum Tribuniensem ut cum eodem Archiepiscopo de modo tenendo in praedicto Collegii erectione et de Domo in qua debet fieri erectio. De utensilibus, ac aliis eidem Collegio necessariis diligenter pertractet. Et postquam de praedictis debita fuerit facta discussio de iis quae pro praedicta erectione ambo decreverint ad Sacram Congregationem accuranter perscribant."

[29]APF, Acta, vol. 8, f. 84, nr. 4: "Referente eodem Emminentissimo Domino Cardinali Caetano litteras Archiepiscopi Ragusini de Collegio in ea civitate erigendo pro episcopatu Tribuniensi et Marcanensi. Sacra Congregatio commendata diligentia praefati Archiepiscopi in hoc pio opere sollicitando censuit quoad praedicti collegii erectionem et locum et modum quo erigi debet rem totam ad Archiepiscopi arbitrium esse remittendam".

[30]APF, Acta, vol. 8, 120v-121r, nr. 16: "Referente eodem Emminentissimo Domino Cardinali Pamphilio litteras Archiepiscopi Ragusini de Collegio Tribuniensi et de locis a Republica Ragusina oblatis in quibus posset erigi, Congregatio stetit in Decretis ut dictus Archiepiscopus pro sua prudentia circa dicti Collegii erectionem decernat, et provideat tam cautela adhibita ut quantum fieri poterit Reipublicae et Confratrum Sancti Rocchi desiderio satisfiat."

[31]APF, Acta, vol. 10, 248, 39: "Referente eodem Eminentissimo Domino Cardinali Linetto litteras Archiepiscopi Ragusini in quibus signabat senatum Ragusinum decrevisse erectionem Collegii a praedicto Mons. Episcopo Marcanensi in suo testamento ordinatam et pulcherimum situm in platea magna concessisse in quo fieri poterit dicti Collegii erectio. Sacra Congregatio eidem Archiepiscopo rescribi jussit quod procedetur ad erectionem praefatam cum ille signaverit quae tam ex testatoris dispositione, quam ex voluntate executionis dicti Testamenti ac Sena- tus Ragusini inserenda erunt in Bulla aut Brevi supra dicta erectione expedienda."

[32]APF, Acta, 10, f. 249, nr. 40: "Idem Eminentissimus Dominus Cardinalis Linettus retulit alias litteras Archiepiscopi Ragusini ad Sacram Congregationem scriptas in quibus:

1° monebat non expediret ut cura Collegii in ea civitate erigendi concedatur Patribus Societatis, nec ut illud a jurisdictione Archiepiscopi pro tempore eximatur.

2° Episcopum Marcanensem Rectoratum dicti Collegii pretendere cum provisione a testatore ordinata.

3° Demum privilegia praedicti Collegii eadem debere esse quae habet Collegium Illyricorum Lauretanum".

 [33] APF, Acta 12, 218v-219r, 6: "... de negligentia Confratrum S. Rochi eiusdem Urbis qui solum conduxerunt Domum et super eius januam aflixerunt hujusmodi titulum Collegium Orthodoxum et in eo nullum adhuc alumnum collocave­runt, licet jam ad primum effectum Ducatos quingentos monetae Regni Neapolitani a P.re Vincentio de Rugerio receperint S. Congregatio iussit rescribi praefato Archiepiscopo ut praefata Confraternitas terminum prefigat ad exequendam praefati Ec.mi Thomae dispositionem et ad realiter et cum effectu dictum Collegium, cum alumni qui comode cum redditibus hereditatis praefati b. m. Episcopi Thomae sustentari possent, perficiendum eo elapso et Collegio ad perfectionem non redacto, juxta eiusdem Ec.mi Episcopi (219r) Thomae ordinationem cum redditibus in Urbe Romae alumnatus erigi possit".

[34] APF, Acta, vol. 12, f. 261r, 6: "Referente Eminentissimo Domino Cardinali Gaetano litteras Archiepiscopi Ragusini de erectione Collegii ab Ec.mo Thoma Episcopo Marcanensi Ragusii ordinati, in quo iam sex sunt alumni et magister scholae cum provisione 60 scutorum annuorum sub Rectoratu Episcopi Marcanensis pro tempore, cui sexta pars reddituum dicti Collegii est applicata. Juxta praefatam Episcopi Thomae dispositonem Sacra Congregatio erectionem istam probavit."

[35]APF, SOCG, vol. 124, f. 16r: "... ma Mons. di Mercana pretende non solo essere rettore ma anco herede e così contrasta con quei signori di S. Rocco e con quel prete posto da essi ad effetto d'insegnarli e vuol essere servito dall'alunni, i quali studiavano molto poco."

[36] Usp. APF, SOCG, vol. 124, f. 17r i 69rv.

[37]APF, SOCG, vol. 60, f. 386r: "Nel Collegio Ortodosso Budislavo non si fa profitto alcuno, anzi si va deteriorando, non s'adempisce la mente del testatore e sono passati molti anni che si va così."

[38]APF, SOCG, vol. 179, f. 51r: "Amministratori hanno cominciato a levare i chierici e mettervi lor parenti laici, inhabili allo studio".

[39]Cfr. APF, Acta, vol. 16, ff. 183v-184v, n. 34.

[40]Cfr. M. REŠETAR, “Toma Natalić Budislavić i njegov ‘Collegium Orthodoxum’ u Dubrovniku, u: Rad, knjiga 206, JAZU, Zagreb, 1915., p. 139.

[41] D. FARLATI, Illyricum Sacrum, VI., Venezia, 1800, str. 314: "...Nunc autem Chrysostomus Antiquus, Episcopus Mercanae et Tribuniae exemplum integrum et sincerum, quod post diligentem inquisitionem, curamque soleritissimam adhibitam tandem nactus fuit, Romam transmit­tit, simul orans obtestansque, ut Collegium in Urbem transferatur, et sua sibi annua pensio solvatur, nam ob tenuitatem et inopiam sui Episcopatus pecunia illa magnopere indiget; monet autem, ut fructus posthac exigendi ex foeneraria illa Neapolitana et Anconitana pecunia apud sequestrum deponi iubeantur; nam de proventibus jam perceptis, vel de rebus ac bonis Thomae Episcopi ex manibus sodalium S. Rochi vix, aut ne vix quidem aliquid extorqueri poterit."

[42]Tako tvrdi M. REŠETAR u svome djelu “Toma Natalić Budislavić i njegov ‘Collegium Orthodoxum’ u Dubrovniku, u: RAD, JAZU, knjiga 206, Zagreb, 1915., str. 139.

[43]Arch. S. Congregationis Concilii, Dioecesis Ragusina, Relatio an. 1635A, B. PANDŽIĆ, nav. dj., str. 49.

[44] APF, SOCG, Dalmazia, vol. 1, f. 344rv: "... dimodo che questo seminario serve per allevare gli figli naturali di gentiluomini senza nessun profitto né in settant'anni che se ne fu la fundazione n' è uscito soggetto ne meno mediocre".

[45]APF, SOCG, vol. 487, ff. 338r-339r: "Fra Antonio Primi Vescovo di Trebigni e Marcana riverentialmente espone a Vostra Beatitudine qualmente nel funestissimo terremoto di Ragusa che seguì nel l667 la mensa episcopalis di Trebigni restò talmente attenuata che da quel tempo in poi la rendita sua annuale non potè ascendere mai alla soma di scudi ottanta (...). (338v) Pertanto acciò non venghi a mancar il Vescovato, e che quelle povere anime christiane non restino prive del proprio Pastore, rapresento umilmente a Vostra Santità qualmente si trova un Legato di quondam Monsignor Tomaso Budislavich, Vescovo di Trebigni, il quale lasciò per Testamento alla Confraternita di San Rocco in Ragusa tutti li suoi Capitali che teneva a Napoli et a Roma, con patto e vincolo che detta Confraternita con l'entrate di sudetti Capitali dovesse mantenere a Ragusa un Collegio di giovani. Ma perché con processo di tempo le rendite anue di Napoli furono diminuite e ridotte a doi per cento, et li Capitali così di Roma come di Napoli dalle dispense Pontificie in maggior parte alienati et applicati alli bisogni del Publico di Ragusa, restarono le rendite anue di detto legato tanto attenuate che al presente apena arivano alla soma di scudi cento. Sichè un'entrata così tenua non è bastante a pagare i soli Maestri e la pigione della Casa, non ché alimentar i giovani. Per tanto suplico con ogni somissione Vostra Beatitudine che, come benignisimo e piissimo nostro Padre, vogli moversi a compassione e sovenir in così gran necessità un riverentissimo suo Servo degnandosi di dispensare et applicare alla mensa episcopale di Trebigni questi pocchi Capitali di sudetto Budislavich, che sono rimasti, acciò resti in parte solevata la povertà di detto Vescovato e possino i Vescovi sostenersi e continuare nella cura di quelle anime christiane tanto bisognose del suo Pastore. Io confido nella somma bontà di Vostra Beatitudine e spero che come Padre Santo sia sempre inchinato alla pietà (339r) condiscenderrà volentieri a queste giunte preghiere e si compiacerà che bona unde exeunt revertantur, e che i beni di un Vescovo di Trebigni ritornino in potere dell'istesso Vescovato di Trebigni, tanto magiormente mentre sono infruttuosi e insufficienti al mantenimento del Collegio. Che Iddio ecc".

[46] APF, SOCG, vol. 487, ff. 334r - 336v:

NOTA RAGGIONI DI MONSIGNOR PRIMI VESCOVO DI TREBIGNI

Prima che seguisse il terremoto nella città di Ragusa li Vescovi di Trebigni havevano con che campare, e non havevano bisogno di far ricorsi alli Tribunali di Roma né mendicar il vitto. E ciò per le seguenti raggioni:

l° perché havendo li Vescovi di Trebigni la propria casa a Ragusa, facevano sempre la loro residenza in detta città di Ragusa con il consenso della S. Congregazione, senza alcuna difficoltà. E così habitando nella città, erano quasi sempre Vicari Generali dell'Arcivescovato di Ragusa che era un'impiego di molta utilità e beneficio al Vescovo.

II° havevano nella chiesa di San Biasio in Ragusa la Messa quotidiana a ragione di l5 baiochi l'una, che in spatio di un'anno ascen­deva a 54 scudi.

III° havendo l' emolumento del Rettorato del Collegio Budislavo che importava ogni anno 40 scudi, perché havendo Monsignor Tomaso Budislavich Vescovo di Trebigni instituito un Collegio d'alcuni giovani a Ragusa, lasciò per Testamento che i Rettori di detto Collegio dovessero esser sempre i Vescovi (334v) di Trebigni.

IIII° detti Vescovi ogni anno dalli Signori Tesorieri di Ragusa havevano d'un legato 70 perperi che a ragione di questa moneta importa scudi 20.

V° perché la città di Ragusa era all'hora copiosa, con di ricchezze, come da gente non mancavano ai Vescovi molti regali di particolari e di devoti christiani. Tutte le sopradette entrate perse il Vescovo di Trebigni nel funestissimo terremoto di Ragusa qual successe nel l667. Perché essendoli caduta la propria casa a Ragusa, li fu dalla S. Congregazione assegnato per residenza il luogo d'Ombla fuori di Ragusa. E così non potendo habitar nella città, perse la carica del Vicariato generale. Perse la Messa quotidiana a S. Biagio, perse il rettorato del Collegio Budislavo, perse con la perdita della città li 20 scudi che li davano i Tesorieri. E finalmente restò privo di tutti li altri regali che soleva haver da particolari. (335v) E però vedendo un'esperienza di non haver modo di poter vivere, si è buttato ai piedi di Nostro Signore supplicandolo di voler comiserar il suo (336r) stato e di dispensarli alcuni pochi capitali di quondam Tomaso Budislavich, Vescovo di Trebigni, qual morì nel l608 et lasciò li Capitali che haveva avuto a Napoli e a Roma alla Confraternità di S. Ragusa (sic) nella maniera che segue:        

Instituì detta Confraternità di tutti li suoi capitali erede v.nte con patto e vincolo che detta Confraternità dovesse erigere a Ragusa un Collegio Ortodosso, e con l'entrate di tutti li suoi capitali mantenesse alcuni giovani ragusei alla scola: Li suoi capitali erano a Napoli ottomila ducati del Regno et a Roma 17 lochi di monti, li quali, perché fruttavano a sei per cento, l'entrata arrivava a somma grande et poteva si mantenere il Collegio poi li monti di Napoli vennero a quattro per cento, et da 4 finalmente furono abassati a due per cento. Et ultimamente nelle turbolenze di Ragusa fu dalla dispensa Pontificia levata la metà dei capitali di Napoli data alli Signori di Ragusa si che restò solamente la metà che sono quattro mila ducati, li quali a raggione di dua per cento fruttano 80 ducati del Regno all'anno. A Roma poi di 17 luochi di monti 12 sono assegnati per dieci anni con dispensa pontificia al servitio delli Signori di Ragusa; si che restano al presente liberi solamente cinque luochi li quali a quattro per cento (336v) fruttano 20 scudi, si che al presente tutta l'entrata di detti Capitali non arriva alla somma di scudi cento, con li quali non si può mantenere Collegio, perché bisogna pagar il Rettore, il Maestro, il Prefetto, li servienti, la pigione della casa et alimentar i giovani; onde l'entrata così tenue non è bastante per i Maestri e prigione (sic) sola della casa. Pare che detto legato dovrebbe applicarsi al Vescov­ato di Trebigni per più raggioni:

I° perché come testifica Monsignor Arcivescovo di Ragusa da detto Collegio non è mai riuscito un tal giovane virtuoso,

II° perché se ancor riuscissero virtuosi, la tenuità dell' entrate non li può mantenere.

III° perché a Ragusa sono le scole di Padri Giesuiti e di tanti altri preti, alle quali possono li giovani andar alla scola.

IV° perché bona unde exeunt, ibi revertantur. E così non potendo­si adempir la mente del testatore il dover vuole che li beni del Vescovato di Trebigni goda il Vescovo di Trebigni.

[47] APF, SOCG, vol. 668, f. 570r-578r.

[48] Archivio Segreto Vaticano, Acta Congregationis Consistoria­lis, an. 1839, ff. 199v-200r.

[49] APF, SOCG, Dalmazia, vol. 21, f. 119r.

[50] APF, SOCG, Bosna, vol 14, f. 11r-12r: "Eminenza Reverendissima,

 Approfittando della circostanza che il mio Segretario P. Luigi Ciurcia, Lettore in Sacra Teologia e Custode in questa Francescana Provincia si porta in codesta Capitale dell'Orbe Cattolico, mi prendo la libertà di accompagnare all'Eminenza Vostra Reverendis­sima una copia della mia lettera pastorale dalla quale Vostra Eminenza potrà di leggieri scorgere con quanto stento e dopo superati non pochi ostacoli ho potuto veder eretto a Ragusa un Seminario per i chierici, bisogno oltremodo sentito specialmente in questi tempi di generale corruzione. Nel piano di questo mio Seminario Diocesano sono pure contemplate alcune per i chiamati dal Testatore Mons. Tommaso Budislavich il quale disponeva delle sue sostanze pell'erezione di un Collegio Ortodosso (11v) Budislavo in questa Città, e di cui favore altre volte ebbi il piacere di interessare Vostra Eminenza Reverendissima, ed ora può e deve subentrare nei di lui diritti pella riscossione dei censi di capitali nei luoghi del Monte Bentivoglio ed altri varii di Roma, cosa che mentre affido al suddetto mio segretario, ardisco raccomandare al benigno patrocinio di Vostra Eminenza Reverendissima e vivo certo che sotto la valida protezione e degnazione di Vostra Eminenza Reverendissima gli affari di questa mia Diocesi avranno il felice e bramato scioglimento. Il medesimo mio Segreta­rio esporrà ingenuamente a Vostra Eminenza Reverendissima lo stato della Missione di Trebigne, diretta dai benemeriti e zelanti Padri della Compagnia di Gesù, della quale il suddetto P. Ciurcia è sincero amico e propugnatore zelantissimo (12r). Nella speranza che l'Eminenza Vostra non isdegnerà avermi per iscusato per disturbo che così ardisco arreccarLe e nel tempo stesso si compiacerà concedere il valido sostegno e patrocinio al mio Segretario che spero incontrerà pelle distinte di lui doti di mente e di cuore il compatimento della Sacra porpora ho l'alto onore di protestarmi con verace e profonda stima ed ossequio.

Ragusa lì 8 gennaio 1851 dell' Eminenza Vostra Reverendissima servitore Thomas Jederlinic, vescovo".

[51] APF, SOCG, Dalmazia, 21, f. 230r-231r.

[52] LEONIS XIII Pontificis maximi Acta, vol. II, Romae, 1882., Bula, str. 288-312, citat na str. 304.

[53] LEONIS XIII Pontificis maximi Acta, vol. X, Romae, 1891., str. 182: "Itaque Apostolica auctoritate Nostra, harum litterarum vi, Tribuniensis et Marcanensis ecclesiarum perpetuo unitarum administrationem, quam episcopus ragusinus hactenus gerebat, in episcopum mandetriensem pro tempore existentem tam in spiritualibus, quam in temporalibus ad beneplacitum Nostrum et hujus Apostolicae Sedis transferimus".

[54] Usp. Dopis Sv. Zbora za širenje vjere, nr. 53O, Posizione N. 20.89. I, 18. svibnja 1937, poslano mons. J. Careviću, dubrovačkomu biskupu.

[55] Pismo Nr. 35, od 2. veljače 1988., potpisao predsjednik suvlasništva, odvjetnik G. di Nicola.

[56] Pismo od 16. travnja 1988. koje je biskup dubrovački, mons. Severin Pernek, poslao mons. Pavlu Žaniću, apostolskom administratoru, u Arhivu ordinarijata u Mostaru.

[57] Usp. Pismo mons. Pavla Žanića, 14. svibnja l988., preuzvišenom mons. Joseu T. Sanchezu, tajniku Zbora za širenje vjere.

[58] Pismo br. 46/1985., od 16. siječnja 1985.

[59] Usp. Pismo od 11. rujna 1985., opet broj 46/1985.

[60] Odlukom Ministarstva poljoprivrede NR Hrvatske, br. 2048-VII-1948, od 13. II. 1948. na temelju Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, oduzeta su Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, bez ikakve odštete i bez mogućnosti žalbe, spomenuti otoci.

   

Kontaktirajte nas


Biskupski ordinarijat Mostar

adresa:
   Nadbiskupa Čule bb. pp. 54,
   88000 Mostar
tel.:   036/334-050
fax:   036/334-080
e.mail: cbismo@gmail.com


Galerija

pogledajte foto,
audio i video
zapise u našoj galeriji

Karta župa

na interaktivnoj
karti možete vidjeti
župe u našim biskupijama

Službeni vjesnik

ovdje možete preuzeti
Službeni vjesnik
u .pdf formatu