HomeSearchSitemap

Izbornik

Biskupski ordinarijat

Biskupijske ustanove

Sud

Caritas

Crkva na kamenu

Svećenički dom

Svećenička uzajamnost

Teološki institut Mostar

Katehetski ured

Ured Papinskih misijskih djela

Ured za pastoral obitelji

Ured za pastoral mladeži

Ured za duhovna zvanja

Galerija prijateljstva

Biskupije

Godina vjere

Svećenička godina

Pavlova godina

Službeni vjesnik

Direktorij

Međugorski fenomen

Hercegovački slučaj

KIUM

Adresar




 Linkovi











 Galerija prijateljstva
Zbirka umjetnina Biskupije u Mostaru
 
            “Galerija prijateljstva” službeno je ustanovljena 27. listopada 1989. godine dekretom mons. Pavla Žanića, biskupa mostarsko-duvanjskoga i apostolskoga upravitelja trebinjsko-mrkanskoga. Njezine početke, međutim, treba tražiti u davnoj 1933. godini kada je mostarski slikar Karlo de Rivera započeo slikati portrete mostarskih biskupa. Ratno i poratno doba prigušilo je započeto buđenje i, činilo se, odgodilo ga za “bolja vremena”. Međutim, već 1967. počinje novo buđenje interesa za likovna djela, koje i ne čekajući dolazak “boljih vremena” uzima maha, jača i postupno se širi te 1989. godine dovodi do odluke da se u sklopu centra za vjersko-kulturnu djelatnost Biskupije sa sjedištem u Mostaru izgradi i prostor koji bi odgovarao umjetničkom blagu što ga posjeduje Biskupija.
            Neupućena znatiželjnika “Galerija prijateljstva” može zbuniti i brojem eksponata i njihovim umjetničkim dometom. Riječ je, naime, o više stotina umjetnina, uglavnom nikada nigdje izloženih, od kojih su mnogi pravi rariteti i ubrajaju se među antologijske vrijednosti na cijelom našem području. Poznavatelj umjetnosti mogao bi se prisjetiti kako je riječ o Katoličkoj biskupiji, to jest o jednom dijelu Crkve koja se u povijesti predstavila kao velika njegovateljica likovne umjetnosti u svom središtu - Rimu, kao i u svim prostorima gdje je njezino djelovanje uživalo slobodu. Svojstveno je gotovo svim religijama da su svojim isticanjem Vrhovnoga bića kao izvora punine života i njegove ljepote bile živodajnim nadahnućem umjetnicima svih vremena. Katolička je Crkva tu ulogu tijekom svoje povijesti razvijala u punom sjaju. “Galerija prijateljstva” Katoličke biskupije u Mostaru samo je jedna zorna potvrda kako Katolička Crkva, uza svoju vjersku ulogu, razvija i svestrano kulturno djelovanje. Nije slučajno da je, usput rečeno, prva pučka škola u Mostaru otvorena 1852., tj. godinu dana nakon što je biskup fra Rafo Barišić došao u Mostar i uselio u svoju rezidenciju u Vukodolu.
            Uz to se, dakako, veže i djelovanje drugih faktora. Činjenica je da su ovi prostori povezani sa značajnim kulturnim centrima hrvatskoga naroda - Splitom i Dubrovnikom. Znatan dio katoličkoga klera školuje se u Splitu i Dubrovniku, što, uz druge niti uzajamne povezanosti, ima također značajnu ulogu.
            Jednako treba istaknuti i ono - često nesvjesno - ali uvijek živodajno djelovanje cjelokupna ozračja, duha prošlosti i podneblja. Svuda su oko nas ostaci tragova drevne klasične kulture kao i nedavne prošlosti te udivljenja vrijedne prirodne ljepote. Stolac i Počitelj, Radimlja i svuda unaokolo rasuti stećci, Neretva sa svojim mostovima, Mogorjelo, izvor Bune i vodopad Kravice te niz drugih vrijednosti, obasjanih suncem i okruženih zelenilom, stvaraju pogodnu klimu za likovni osjećaj i likovne vrijednosti.
            Te i druge čimbenike treba imati na umu kad se želi odgovoriti na pitanje nastanka “Galerije prijateljstva”. Međutim, ona nije nastala spontano niti je ona sama sebi svrhom. Pozornost treba svratiti na sam naslov. Zbirka je nastajala kao popratna pojava, izraz, plod i ujedno poticajno pomagalo međuljudskih odnosa, težnje da se nadvlada usamljenost i izolacija, da se izgrade mostovi i uspostave međuljudski odnosi, poznavanja i razumijevanja, suradnje i prijateljstva.
            To potvrđuje otvorenost zbirke. U njoj su zastupljeni umjetnici raznih generacija i smjerova, pripadnika raznih naroda i vjera, ali ono što ih je otkrivalo, pozivalo i ovamo dovelo bila je otvorenost i težnja za susretom i prijateljstvom.
            Ono što ovu zbirku čini posebnom, donekle različitom od drugih “privatnih” zbirki, svakako je kvaliteta izložaka. Upravo po tom zbirka vrši svoju specifičnu ulogu. Ona nastavlja onu akciju koju su njezini začetnici imali pred očima: ona privlači ljubitelje umjetnosti i pri prvom susretu djeluje uzbudljivo - izaziva osjećaje udivljenja. U ovo doba prevlasti tehnike i pojave mase, u doba u kojem se pojedinac - kao individualnost - potiskuje i utapa, zbirka svjedoči o snazi ljudskoga duha i o nenadomjestivu značenju čovjeka pojedinca. U susretu s ovim umjetninama budi se na taj način živ interes, širi se obzorje, rasplamsaje snaga individualne kreativnosti i tako obogaćuje osobnost, što se neminovno prenosi na životnu sredinu i bogati cijelo društvo. Udivljenje rađa radošću, radost raspiruje osjećaje zahvalnosti te se, barem u malim dozama, rađa novi i ljepši svijet - svijet zdrava i trajna humanizma. Širenjem obzorja i buđenjem novih snaga otvaraju se i putovi koji iz užega kruga zajedništva vode u šire i sveobuhvatnije zajedništvo, u kojem se čovjek ne osjeća ugroženim i suvišnim, nego doživljava kako je dobro došao i primljen, pa lakše podnosi svoju tjeskobu i sluti tajnu smisla svoga postojanja.
            Zbirka umjetnina zaslužuje posebnu obradu, stručnu i preciznu. Ovdje bi bilo dosta samo s nekoliko primjera obrazložiti tu tvrdnju.
            S koje god strane pođemo, možemo doživjeti velik stupanj umjetničkoga dometa pojedinih eksponata ili pak grupacija. Pođimo od bosansko-hercegovačkih umjetnika! Zastupljeni su najpoznatiji umjetnici od Karla de Rivere i Gabrijela Jurkića preko Mice Todorovića, Nedjeljka Gvozdenovića i Behaudina Selmanovića do najmlađih predstavnika sarajevske Akademije. Pred nama su mrtve prirode Franje Likara sa samo njemu svojstvenim valerima, motivi iz Počitelja, čvrsto građeni i prepuni sunca, profesorice Nade Pivac, portreti, duboko psihološki proniknuti likovi znamenih ličnosti Ljube Laha, kao i djela kiparskog umijeća u raznim materijalima Zdenka Grgića.
            U širokom rasponu zbirka posjeduje djela velika broja drugih umjetnika, kojih okosnicu čine hrvatski umjetnici iz Zagreba. Da bi se barem donekle naslutila vrijednost eksponata, dostatno je svratiti pozornost na nekoliko primjera.
            Jedan od najvećih slikara naših prostora svako je Ivo Dulčić, za kojega likovni kritičari kažu da mu djela imaju “značaj nezaobilaznog međaša naše poslijeratne likovne umjetnosti” (A. Karaman). On je u “Galeriji prijateljstva” zastupljen izborom svojih radova od najstarijih do posljednjih, i to u raznim slikarskim tehnikama. Među njima su neka vrhunska djela, koja javnost nije imala prilike vidjeti.
            Slično se može reći i za slikara Franu Šimunovića. U zbirci se nalazi njegova sepija iz 1934. što znači nastala je godinu dana prije njegova javnog nastupa. Nju slijedi cijeli niz vrhunskih njegovih djela, za koja bi likovni kritičar G. Gamulin rekao kako su “namijenjene vječnosti”. To su slike njegova zavičaja, baštine i kamenjari, ograde i međe, prodolja i zdolja, škrta zemlja i rasuto stijene - prošlost koja je u njegovu majstorstvu i čistoj kreaciji postala život i, oteta rasulu, traje žareći svjetlost. Posebnu pak draž u ovoj Galeriji predstavljaju slike - rijetki izuzeci slikarstva povremena i kratkotrajna povratka figuracije. Među njima je Golgota i Božić - remek djela čistoga slikarstva i ujedno uspjelo uprizorenje događaja i poruke koja se glasi s onoga svijeta.
            Slikar Edo Murtić zastupljen je s tri reprezentativne slike. Veliko platno, primorski krajolik “Crvena zemlja” rijedak je primjerak njegova ranoga slikarstva u duhu postimpresionističkoga kolorizma, dok je druga uzor-slika lirska apstrakcija. Treća pak na dostojanstven način obilježava Murtićev povratak tematici mediteranskoga pejsaža. Sve tri su slike vjeran i uvjerljiv dokaz autentične kreativnosti i senzibiliteta danas već svjetski poznatoga i priznatoga slikara vrhunskih dometa.
            Završni primjer može biti slikar Zlatko Keser. On na dvije slike svojom čudesnom maštom interpretira životni put njemačkog mislioca i revolucionara, teologa i humanista Dietricha Bonhoeffera koji je zbog sudjelovanja u zavjeri protiv Hitlera završio na vješalima. Slikarskim govorom, dubokim doživljajem i profinjenim osjećajem proniknuo je Keser njegove trenutke užasa i nepokolebive vjere te stvorio djela koja diže duh i bude nadu; govore o strahotama stradanja, ali najavljuju nezaustavljiv nastup proljeća života. Keseru pripada i najveća slika u zbirci. To je Golgota. O njoj se i ne može govoriti, jer ona se mora vidjeti. To je zacijelo jedno od najvećih sakralnih djela 20. stoljeća na našem prostoru.
            Izbor primjera mogao je biti i drugačiji. Zapravo svako bi ime zasluživalo posebnu pažnju. Mnogo bi se moglo govoriti i reći o prvorazrednim djelima Slavka Šohaja! Cijela bi se studija mogla napisati o dijelu galerije što ga tvore djela Zlatka Šulentića! U prvi se plan tiskaju s istančanim sluhom probrana djela Otona Glihe i Vilima Svečnjaka, dok zasebna zbirka, zapravo ogrlica bisera, Omera Mujadžića i ne može biti nigdje drugdje nego u prvom planu. A što onda reći još o brojnim i prvoklasnim slikama Vasje Jordana i Đure Sedera!? To isto ili nešto tomu slično. Ili pak o pojedinim slikama i slikarima koji su svijet za sebe? Tu su ovdje osebujnim kolorizmom inače uvijek osebujni Miljenko Stančić, kvalitetom nedostižni Ljubo Ivančić, profinjeni Mario Tartaglia, osebujni i nadasve solidni, ovdje u vrlo uspjeloj kombinaciji krajolika i figurativne kompozicije, uzorno provedene i u crtežu briljantne, Josip Bifel, kao i vrlo senzibilni Josip Vaništa i Francina Dolenec, Bruno Bulić sa svojim psihološkim portretom “Malog Pave”, prepoznatljiv a ipak izuzetan rad u ulju Mersada Berbera, kao i “Izgorjele masline” Mladena Veže. Nakon svega konačan bi zaključak bio isti: bogata zbirka vrhunskih ostvarenja likovne umjetnosti na ovome našem prostoru traži dostojan prostor za svoj smještaj.
            Prava je i pravedna odluka napregnuti sve snage i pronaći ga: ostvariti plan ing. arh. akademika Zlatka Ugljena - zamisao koja je dostojna ove zbirke u svakom pogledu.


Dosad objavljeni katalozi “Galerije prijateljstva” - Zbirke umjetnika Biskupije u Mostaru
1. ZBIRKA UMJETNINA MOSTARSKE BISKUPIJE, Zagreb 1992. Katalog prvoga javnog predstavljanja Galerije prijateljstva, održanog od lipnja do kolovoza 1992. u Muzejsko-galerijskom centru. Izloženo je 248 umjetnina preko osamdesetak slikara, a u katalogu objavljeno više od 50 radova.
2. ŠIMUNOVIĆ, Zagreb, 1992. Katalog s izložbe održane u listopadu i studenome 1992. u Muzejsko-galerijskom centru u Zagrebu, danas Klovićevi dvori. Objavljeno je dvadesetak Šimunovićevih uljâ na platnu.
3. GALERIJA PRIJATELJSTVA, Mostar, 2002. Katalog s izložbe iz Biskupijske zbirke umjetnina, održane u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače, 1.-21. travnja 2002., u sklopu manifestacije Uskrs s Maticom 2002.
4. ŠOHAJ, Mostar, 2002. Dvadeset i tri Šohajeve slike u različitima tehnikama. Katalog je priređen uz izložbu održanu u svibnju i lipnju 2002. u Pastoralnom središtu sv. Josipa pri mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve.
5. LJUBO LAH, Zagreb, 2003. Opsežna fotomonografija s tekstovima dr. Vjeke Bože Jaraka, podijeljena u četiri tematske cjeline – portreti i autoportreti, ženski likovi, krajolici i cvijeće i mrtva priroda.
6. LJUBO LAH, Mostar, 2005. Katalog s trinaest Lahovih radova različitih tehnikâ, u vlasništvu Galerije prijateljstva.
7. BIFFELOV DAVID, Mostar, 2005. Katalog Biffelovih ilustracija uz knjigu Ti si taj čovjek – duhovne vježbe po Davidu biskupa Ratka Perića, Ti si taj čovjek. Petnaestak radova – pasteli i kombinirane tehnike.
8. ĐURO SEDER, Mostar, 2005. Katalog trideset radova Đure Sedera različitih tehnikâ, u vlasništvu Galerije prijateljstva.
9. FRANJO (FRANCINA) DOLENEC, Mostar, 2007. Šesnaest akvarelâ Francine Doleneca, s različitim detaljima iz života sv. Pavla apostola, već objavljenih uz knjigu biskupovih duhovnih vježbi Savle, brate, progledaj!
10. LAHOV MOJSIJE, Mostar, 2007. Akvareli, ulja i pasteli Ljube Laha - ilustracije uz knjigu duhovnih vježbi biskupa Ratka Perića "Mojsije, Mojsije!".
12. Duhovno-kulturni centar Trebinjsko-mrkanske biskupije u Stocu, Stolac, 2013. Djela Blaženke Salavarda i Josipa Poljana koja se nalaze u Duhovno-kulturnom centru u Stocu.
   

Kontaktirajte nas


Biskupski ordinarijat Mostar

adresa:
   Nadbiskupa Čule bb. pp. 54,
   88000 Mostar
tel.:   036/334-050
fax:   036/334-080
e.mail: cbismo@gmail.com


Galerija

pogledajte foto,
audio i video
zapise u našoj galeriji

Karta župa

na interaktivnoj
karti možete vidjeti
župe u našim biskupijama

Službeni vjesnik

ovdje možete preuzeti
Službeni vjesnik
u .pdf formatu