HomeSearchSitemap

Izbornik

Biskupski ordinarijat

Biskupijske ustanove

Biskupije

Mostarsko-duvanjska biskupija

Povijest

Biskupi

Svećenici

Župe

Trebinjsko-mrkanska biskupija

Godina vjere

Svećenička godina

Pavlova godina

Službeni vjesnik

Direktorij

Međugorski fenomen

Hercegovački slučaj

KIUM

Adresar




 Linkovi











 Mostarsko-duvanjska biskupija
BISKUPIJA MOSTARSKO-DUVANJSKA
Dioecesis Mandentriensis- Dulminiensis
 
Područna/sufraganska biskupija Vrhbosanske metropolije
 
Zaštitnik Biskupije: sv. Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije, 19. ožujka
Zaštitnica Katedrale: Marija Majka Crkve, svetkovina sutradan pod Duhovima
 
            Biskupija ili dijeceza. Drugi vatikanski koncil ovim riječima opisuje biskupiju: "Dijeceza je dio Božjega naroda koji je povjeren biskupu na pastirsku brigu, dakako uz suradnju prezbiterija. Ukoliko je povezana sa svojim pastirom i skupljena od njega po Evanđelju i Euharistiji u Duhu Svetom, ona tvori mjesnu Crkvu, u kojoj je doista prisutna i djeluje jedna, sveta, katolička i apostolska Kristova Crkva".[1]  Bez ikakve promjene u latinskom tekstu Zakonik kanonskoga prava preuzima tu definiciju.[2]
            Uspostava metropolije i biskupske hijerarhije u Bosni i Hercegovini. Apostolskim pismom Ex hac augusta cathedra („S ove uzvišene stolice“), 5. srpnja 1881., papa Leon XIII. određuje: „Na vlastitu pobudu, po sigurnu Našem znanju i zrelu promišljanju svom puninom Apostolske vlasti, na veću slavu svemogućega Boga, na uzvišenje i porast katoličke vjere u tim narodima određujemo i odlučujemo da se u pokrajinama Bosni i Hercegovini ustanovi i bude hijerarhija biskupa ordinarija, prema propisima kanonskih zakona. Oni će primiti naslov prema sjedištima koja ovim Našim pismom osnivamo te kao crkvenu pokrajinu uspostavljamo.“[3]
            Tri nova i jedno staro biskupsko sjedište. Papa ustanovljuje novo sjedište nadbiskupije i metropolije u Sarajevu. Zatim nastavlja:
            „A njemu doznačujemo, pridajemo i dodjeljujemo kao pokrajinska ova tri sjedišta: dva koja podižemo kao nova u gradovima Banjoj Luci i Mandetriju, pučki Mostar, i treće, već ustanovljeno, mrkansko-trebinjsko, kojim će upravljati dubrovački biskup, kao administrator, dok se drukčije ne odredi.“[4]
            Spomenutim Apostolskim pismom Hercegovački apostolski vikarijat, koji je osnovan 24. ožujka 1846., dokida se i utrnjuje, a umjesto njega osniva se Mostarsko-duvanjska biskupija.
             Ime Duvno. „A što se nove Mostarske biskupije tiče, u čijim se granicama nalazi grad Dumno, pučki Duvno, koji su stari zvali Delminij, odakle je nastalo ime Dalmata, imajući u vidu da je taj grad s okolnim naseljima - kako govore stari zapisi - zadobio dostojanstvo biskupskoga sjedišta, koje se zvalo duvanjsko ili dalmatsko, Mi želimo i naređujemo da se mostarski biskup zastalno služi i resi i naslovom duvanjskim ili delminijskim kako bi živjela u potomcima uspomena na tu uglednu stolicu.“[5]
            Biskupijske granice, prema pismu „Ex hac augusta“. Određeno je da granice Mostarsko-duvanjske biskupije teku ovako: „Mostarsko-duvanjska biskupija obuhvaćat će cijelo područje Hercegovine, koje se nalazi okruženo granicama Vrhbosanske i Banjalučke biskupije na sjeveru, granicom Dalmacije do grada Metkovića na zapadu, granicama Mrkansko-trebinjske biskupije na jugu i pokrajinom zvanom Novofori, pučki Novi Bazar.
Ovoj biskupiji pripadaju sljedeće župe: Mostar, Široki Brijeg, Ljuti Dolac, Čerin, Gradnići, Gabela, Humac, Veljaci, Klobuk, Rasno, Ružići, Drinovci, Gorica, Posušje, Vir, Roško Polje, Grabovica, Bukovica, Županjac, Šujica, Seonica, Rakitno, Kočerin, Gradac, Goranci, Drežnica, Konjic.“[6]
Prema tom svečanom Pismu: „Mrkansko-trebinjska biskupija zadržat će netaknute svoje granice, kao i broj župa koje su sada podložne jurisdikciji biskupa upravitelja“.[7]
            Mostarski biskup - apostolski administrator Trebinjske biskupije. Isti je Papa 8. srpnja 1890. iz jurisdikcije dubrovačkoga biskupa izuzeo i na mostarsko-duvanjskoga biskupa kao apostolskog administratora prenio upravu Trebinjsko-mrkanske biskupije: „Stoga Našom apostolskom vlašću, snagom ovoga Pisma, upravu Crkava Trebinjske i Mrkanske trajno sjedinjenih, koju je do sada vodio dubrovački biskup, prenosimo na mostarskoga biskupa pro tempore bilo u duhovnim bilo u vremenitim stvarima ad beneplacitum Nostrum  = do drukčije odluke.“[8]
            Granice, prema Dekretu Svete Stolice (Kongregacije za širenje vjere), 24. ožujka 1891., potegnute su ovako:
            Između Mostarsko-duvanjske i Vrhbosanske dijeceze „prema zapadu počinju od sjevernoga dijela Šuice i idu granicom civilnih kotareva Bugojna i Prozora s jedne, a Livna i Duvna s druge strane, do granice kotara Travnika i Mostara, koja slijedi prema istoku do ušća gdje Rama utječe u Neretvu; odatle Neretvom prema istoku idu do mjesta gdje zapadna granica općine Donje Selo dopire do Neretve, prosljeđuju crtom koja ovu granicu i onu koja međusobno razdvaja Tubanić i Dragočas sve do kotarske granice na Ivanu; zatim biskupijske granice slijede kotarsku granicu do onoga mjesta gdje se siječe ovo posljednje u Treskavici kotarskom granicom između Sarajeva i Foče, nastavljaju po sjevernoj granici fočanskoga kotara do Drine i napokon slijede tijek te rijeke do ušća rijeke Lima koji je prema istoku granica Mostarske biskupije, tako da civilni kotarevi Foča i Čajniče s Rudom pripadaju Mostarskoj biskupiji, a Goražde Vrhbosanskoj nadbiskupiji“.[9]
            Granice između Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, prema istoj odluci iz 1891., jesu: „od Metkovića do Bivolja brda rijeka Neretva, odatle se protežu tako da dijele
            civilni kotar mostarski od civilnoga kotara stolačkoga,
            isti kotar stolački od civilnoga kotara nevesinjskoga,
            isti kotar nevesinjski od kotareva bilećkoga i gatačkoga (Gacko),
            napokon gatački kotar od fočanskoga“.[10]
            To znači da u Mostarsko-duvanjsku biskupiju ulaze, s lijeve strane Neretve, kotarevi: Nevesinje, Kalinovik, Foča, Rudo, Čajniče. A u Trebinjsko-mrkansku biskupiju ulaze kotarevi: Stolac, Ljubinje, Bileća i Gacko.
            Župe su u biskupiji podijeljene Decizijom Svete Stolice od 17. srpnja 1899. godine. Tom je Decizijom Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji pripalo 25 onda postojećih župa, a za dijecezanski svjetovni kler određeno je 12 tada postojećih župa:
1) Blagaj
2) Drežnica
3) Gabela
4) Glavatičevo
5) Grabovica
6) Gradac
7) Grude
8) Klobuk
9) Potoci - Bijelo Polje
10) Vir
11) Vinica
12) Nevesinje
te 12 imenično navedenih i teritorijalno određenih župa, a tada kanonski nepostojećih, ali koje biskup može osnovati kad god hoće „bez ikakvih savjetovanja“. A to su:
1) Mostar na sjevernoj strani
2) Biletići sa selima: Blizanci, Krućevići, Tepčići
3) Crnač sa selima: Britvica, Izbično, Liskovac, Prosine i Vranjkovići
4) Čapljina s Trebižatom i Dreteljem
5) Dobrič sa selima: Knešpolje, Polog i Vlasnići
6) Dobro Selo sa selima: Krivodo, Slipčići, Sretnice
7) Kongora sa selima Mandino Selo, Borčani i Lipa
8) Podprolog sa selima: Vašarovići i sjeverni dio Crvenoga Grma
9) Prisoje s Privalom i Vrilom
10) Radešine sa selima: Ribić Polje, Idbar, Javornik, Glogošnica i Jablanica
11) Studenci sa Zvirovićima i Crnopodom
12) Zvirići s Bijačom, Stubicom i zapadnim dijelom Hardomilja.[11]
            A važeći papinski Dekret raspodjele župa jest „Romanis Pontificibus“ od 5. lipnja 1975.[12] Biskupija danas ima 66 župa, od kojih je 30 Sveta Stolica povjerila dušobrižništvu Provincije Male Braće sa sjedištem u Mostaru. Ostale župe pravno pripadaju dijecezanskom kleru, a u sedam takvih župa postoje takve nekanonske fizičke zapreke od otpuštenih redovnika iz Franjevačkoga reda da se ne može govoriti o redovitoj pastvi.
            Odlukom pape Benedikta XVI., od 4. siječnja 2006., Vrhbosanska metropolija izuzeta je ispod jurisdikcije Kongregacije za evangelizaciju naroda i stavljena pod privremenu upravu Državnoga tajništva Svete Stolice s nakanom da prijeđe pod redovitu jurisdikciju Kongregacije za biskupe.
            Katedrala. Nastojanjem apostolskoga vikara biskupa fra Anđela Kraljevića u Mostaru je podignuta katedrala (templum cathedrale), 1867. godine, posvećena svetomu Petru i Pavlu, apostolskim prvacima. Ta je katedrala od 1890. pripojena franjevačkomu samostanu kao župna crkva, a biskupi Paškal Buconjić i Alojzije Mišić pripremali su teren i materijal za gradnju nove katedrale na Rondou, danas Trg hrvatskih velikana. I zemljište i građa oduzeti su 1948. i podignut Dom kulture, danas nazvan Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače. Župna crkva sv. Petra i Pavla služila je kao katedrala sve do izgradnje nove katedrale 1980. godine u blizini Biskupskog ordinarijata, koja je posvećena Mariji Majci Crkve. Uz nju je osnovana i istoimena župa.
            Službeni vjesnik Biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske izlazi u Mostaru tri puta godišnje. 
            Donosimo curricula brevia hercegovačkih apostolskih vikara i rezidencijalnih biskupa. O njima opširnije u rubrici „Biskupi“.
 
Prvi apostolski vikar u Hercegovini (1846.-1863.)
Msgr. Rafo Barišić, O.F.M.
 
1796. 24. lipnja                       rođen u Očeviji kod Kraljeve Sutjeske;
1822? 21. prosinca                ređen za svećenika u Torinu, Italija;
1832. 24. ožujka                      izabran za apostolskog vikara u Bosni; 
1832. 30. rujna                        posvećen za biskupa, u Đakovu;
                                                   reditelj: biskup Pavao Sučić;
1832. 5. prosinca                    preuzeo apostolski vikarijat bosanski;
1846. 24. ožujka                      odrekao se apostolskog vikarijata u Bosni;
1847. 24. rujna                        postao apostolski vikar u Hercegovini;
1863. 14. kolovoza                  preminuo na Širokom Brijegu,
                                                    pokopan u župnoj crkvi Marijina Uznesenja.
 
Drugi apostolski vikar u Hercegovini (1864.-1889.)
Msgr. Anđeo Kraljević, O.F.M.
 
1807. 26. lipnja                        rođen na Čerigaju kod Širokoga Brijega;
1831. 6. siječnja                      ređen za svećenika u Vacu, Mađarska;
1864. 7. prosinca                    izabran za apostolskog vikara u Hercegovini; 
1865. 25. ožujka                      posvećen za biskupa, u Zadru;
                                                    reditelj: nadbiskup Petar Dujam Maupas;
1865. 13. lipnja                        preuzeo apostolski vikarijat;
1879. 27. srpnja                      preminuo u Konjicu;
                                                    pokopan na mjesnom groblju,
                                                    a 1926. godine kosti su prenesene u župnu crkvu.
 
Treći apostolski vikar u Hercegovini (1880.-1881.)
Msgr. Paškal Buconjić, O.F.M.
 
1834. 2. travnja                        rođen u Drinovcima;
1856. 21. prosinca                  ređen za svećenika u Ferrari, Italija;
1880. 18. siječnja                    izabran za apostolskog vikara u Hercegovini; 
1880. 19. ožujka                       posvećen za biskupa, u Zagrebu;
                                                     reditelj: Josip kard. Mihalović.
 
Prvi dijecezanski biskup (1881.-1910)
Msgr. fra Paškal Buconjić, O.F.M.
 
Biskupsko geslo: Sve za vjeru i za domovinu
 
1881. 14. prosinca                   postao rezidencijalnim biskupom u Mostaru;
1890. 8. srpnja                         postao apostolski administrator Trebinjsko-mrkanske biskupije;  
1910. 8. prosinca                     preminuo u Mostaru,
                                                 pokopan u crkvi sv. Petra i Pavla.
 
Drugi dijecezanski biskup (1912.-1942.)
Msgr. fra Alojzije Mišić, O.F.M.
 
Biskupsko geslo: Milosrđem i ljubavlju sve se pobjeđuje
 
1859. 10. studenoga               rođen u Bosanskoj Gradiški, Banjalučka biskupija;
1882. 7. srpnja                         ređen za svećenika u Ostrogonu, Mađarska;
1912. 14. veljače                      izabran za mostarsko-duvanjskoga biskupa; 
1912. 18. lipnja                         posvećen za biskupa, u Rimu;
                                                     reditelj: Diomede kard. Falconio, O.F.M.;
1912. 14. srpnja                       preuzeo upravu hercegovačkih biskupija;  
1942. 26. ožujka                       preminuo u Mostaru,
                                                     pokopan na groblju na Petrićevcu.
 
Treći dijecezanski biskup (1942.-1980.)
Msgr. Petar Čule
 
                                                                                         Biskupsko geslo: Dođi Kraljevstvo tvoje
 
1898. 18. veljače                      rođen u Kruševu kod Mostara;
1920. 20. lipnja                         ređen za svećenika, u Sarajevu;
1942. 15. travnja                       izabran za mostarsko-duvanjskoga biskupa;
1942. 4. listopada                    posvećen za biskupa, u Mostaru;
                                                     reditelj: nadbiskup Ivan Šarić;
                                                     sureditelj: nadbiskup Alojzije Stepinac;
                                                     asistirao: benediktinski opat Ramiro Marcone,
                                                     Papin delegat u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj;
1980. 14. rujna                         predao biskupijsku upravu svomu nasljedniku;
1985. 29. srpnja                       preminuo u Mostaru,
                                                     pokopan u katedralnoj kripti sv. Josipa.
 
Četvrti dijecezanski biskup (1980. - 1993.)
Msgr. Pavao Žanić
 
                                                                                         Biskupsko geslo: U vjeri, nadi i ljubavi
 
1918. 20. svibnja                    rođen u Kaštel Novom, Splitsko-makarska biskupija;
1941. 1. lipnja                         ređen za svećenika, u Splitu;
1970. 9. prosinca                   izabran za mostarsko-duvanjskoga biskupa koadjutora – cum iure successionis;
1971. 2. svibnja                      posvećen za biskupa, u Mostaru;
                                                   reditelj: nadbiskup Franjo Kuharić,
                                                   sureditelji: nadbiskup Frane Franić i biskup Petar Čule;
1980. 14. rujna                        preuzeo biskupijsku upravu;
1993. 24. srpnja                     predao biskupijsku upravu svomu nasljedniku;
2000. 11. siječnja                   preminuo u Splitu i, prema vlastitoj oporuci,   
                                                   pokopan u obiteljskoj grobnici u Kaštel Novom.
 


[1] Dekret o biskupima, 11.
[2] Kan. 369.
[3] Papa Leon XIII., Apostolsko pismo „Ex hac augusta cathedra“ (S ove uzvišene stolice), 5. srpnja 1881. Službeni hrvatski prijevod, uz usporedni izvorni latinski, Sarajevo, 2006., str. 25.
[4] Navedeno Pismo, str. 26-27.
[5] Navedeno Pismo, str. 26-27.
[6] Navedeno Pismo, str. 28-29. i 30-31.
[7] Navedeno Pismo, str. 28-29 i 30-31.
[8] Leonis XIII Pontificis Maximi Acta, vol. X. Romae, 1891, str. 182.
[9] Tajni vatikanski arhiv, Nunziatura di Vienna, vol. 640, Vertenza sulle diocesi di Bosna 1887-1891, ff. 55r-56r.
[10] Arhiv Propagande, SC Bosnia, vol. 17, f. 768r-769r; B. Pandžić, Acta franciscana III., Mostar - Zagreb, 2003., str. 453-454.
[11] O svemu dokumentacijski: M. Perić, Hercegovačka afera, Mostar, 2002., str. 85-86.
[12] Isto, str. 534-539.
   

Kontaktirajte nas


Biskupski ordinarijat Mostar

adresa:
   Nadbiskupa Čule bb. pp. 54,
   88000 Mostar
tel.:   036/334-050
fax:   036/334-080
e.mail: cbismo@gmail.com


Galerija

pogledajte foto,
audio i video
zapise u našoj galeriji

Karta župa

na interaktivnoj
karti možete vidjeti
župe u našim biskupijama

Službeni vjesnik

ovdje možete preuzeti
Službeni vjesnik
u .pdf formatu