|
Današnje evanđelje, određeno za ovu nedjelju, doživljavam kao izravnu poruku Božju kada po milosti Božjoj po prvi put propovijedam kao biskup. Naime, sv. Luka opisao je različite događaje u Isusovu životu koje je doznao, razumije se od same Blažene Djevice Marije, osobito o djetinjstvu Isusovu, ali i mnoge činjenice slušajući svjedoke Riječi od samoga početka Isusova djelovanja, a to su bili apostoli, koji su kasnije postali službenici i propovjednici Božje riječi. A biskupi su u Crkvi kao Apostolski zbor nasljednici apostola, tj. Apostolskoga zbora. Samo se Sveti Otac Papa može izravno pozvati da je nasljednik Apostolskoga prvaka, sv. Petra. Ova činjenica o prenošenju Isusova govora i djela, od rođenja do uskrsnuća i uzašašća, govori nam kako su evanđelja uistinu povijesna sinteza Isusova života i da ih nije izmislio ni sv. Luka niti ikoji drugi čovjek na zemlji. Naime, Luka kao i ostala trojica evanđelista samo su pokušavali vjerno napisati i prenijeti ono što su primili i čuli prema propovijedanju apostola, da bi riječi i djela našega Spasitelja Isusa Krista ostavili na trajnu uspomenu budućim naraštajima vjernika.
Crkva već dvije tisuće godina navješćuje ono što je primila od Krista, preko apostola i njihovih suradnika evanđelista, jer je to njezin zadatak i njezino poslanje: navješćivanje radosne vijesti spasenja, tj. Božja riječ, koja se nama objavila u božanskoj osobi i ljudskoj naravi Isusa Krista, Sina Božjega. Bog je dakle, autor Sv. Pisma, i on se u svojoj božanskoj mudrosti obraća ljudima ljudskim riječima. Tako je učinio u davnoj prošlosti preko svojih proroka i izabranika. No, Bog nije ostao samo riječi koju je nadahnuo prorocima, nego u punini vremena uzeo je na sebe i ljudsko tijelo i postao čovjekom poput nas, rođen od Marije Djevice, u svemu nama sličan osim u grijehu i u svome božanskom dostojanstvu. Dakle, Bog iz svoje ljubavi prema čovjeku toliko se približio ljudima da je postao čovjekom, da bi svaki čovjek mogao razumjeti Božju poruku upućenu čovječanstvu: a to je da Bog ljubi čovjeka, da mu je veoma stalo do čovjekove vječne sreće i da u toj ljubavi prema čovjeku Bog prašta ljudima njihove grijehe po žrtvi pomirnici svoga Sina Isusa Krista. Ovo je uistinu radosna vijest spasenja koja ima svoj izvor u Bogu! I svi smo pozvani vjerovati toj Božjoj riječi, navješćivati je i svjedočiti za nju u svome životu. Ne samo biskupi, svećenici i Bogu posvećene osobe, nego svi mi koji se zovemo kršćani, koji pripadamo Kristu i njegovoj Crkvi po krštenju.
Čuli smo kako se Isus vratio u mjesto gdje je odrastao, Nazaret, i kako je otišao u sinagogu, Božji hram, uzeo svitak proroka Izaije da pročita. Isus ovdje vrši službu čitača Božje riječi. On, koji je utjelovljena Božja Riječ, sada nastupa i navješćuje Božju riječ ljudima. On koji je pravi Božji Hram sada ulazi u ovu mjesnu sinagogu sagrađenu od ljudi, namijenjenu za vjerski kult, odnosno štovanje Boga, a oni okupljeni Židovi nisu mogli niti pomisliti da bi im se pred očima mogla pojaviti utjelovljena Riječ Božja i ujedno Sin Božji, Mesija, u njihovoj mjesnoj bogomolji.
Isus čita odlomak koji govori o dolasku Mesije, a evo u njemu se Mesija pojavio u hramu i u svijetu, došao je među svoj narod i pročitao je one divne riječi: Duh Gospodnji na meni je…. Duh Sveti, dakle, potvrđuje Isusa kao Mesiju u njegovoj ovozemnoj misiji, jer je s njim od samoga početka, kada je bio začet po Duhu Svetom; Duh Sveti je sišao na nj u obliku goluba u trenutku krštenja; sada Isus sâm potvrđuje činjenicu da je Duh Gospodnji s njim, odnosno da se u njemu ispunilo Izaijino proroštvo. Na svršetku svoje misije, Isus će poslati Duha Svetoga na zajednicu okupljenih vjernika i postat će Crkva, tj. zajednica vjernika koji će biti njegovi svjedoci u svijetu. I taj isti Duh Sveti i danas vodi Crkvu Božju i svi smo mi primili taj isti Duh na krštenju i krizmi, a u svetom redu: đakoni sedmoliku milost Duha, svećenici - Duha svetosti, a biskupi Duha vodstva; zato smo i mi osposobljeni snagom Duha Božjega da postanemo navjestitelji Božje riječi i njegovi svjedoci.
|
