| Biskupova odluka fra Jozi Zovki, OFM |
| Biskup, 2004-06-26 |
|
Prot.: 843/2004.
Velečasni otac Fra Jozo Zovko
Franjevački samostan - Široki Brijeg
---------------------------------------------
Na znanje:
Provincijalnoj upravi OFM - Mostar
Generalnoj upravi OFM - Rim
Velečasni fra Jozo!
Vaše ponašanje u ovoj Crkvi pratim i uglavnom ne odobravam više od deset godina. Ustvari, kad sam 1993. preuzeo upravu biskupije našao sam Vas u Vašem nesređenu crkvenom stanju u kojem i danas živite. Ovdje bih sažeto ponovio taj status, Vaše držanje i učenje.
Dopisi Ordinarijat-Provincijalat, 1989. Dijecezanski ordinarij msgr. Pavao Žanić, nakon trostrukoga upozorenja upravi Provincije, dopisom, br. 622/89., od 23. kolovoza 1989., dok ste bili župnik u Tihaljini oduzeo Vam je «svaku jurisdikciju i kanonsku misiju u biskupijama Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj» zbog Vašega necrkvenog ponašanja, što Vam je više puta osobno priopćio i obrazložio te Vašega redovničkog poglavara obavijestio dopisom, br. 624/89., istoga nadnevka: «Ovim danom sam oduzeo jurisdikciju i kanonsku misiju (dokument prilažem uz ovaj dopis) te je suspendiran od bilo kakve službe na području Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije».
Vaša Vas je uprava dopisom, br. 439/89., od 12. kolovoza 1989. predložila za župnoga vikara u Tihaljini, «usrdno» molila «potrebnu kanonsku misiju i jurisdikciju» te službeno objavila da Vam je «Biskupski ordinarijat svojim dopisom br. 630/89 od 25. 08. 1989. podijelio (je) potrebnu jurisdikciju i kanonsku misiju».[1] A bila je to očita službena neistina, jer je biskup u tom pismu pisao: «Fra Jozi Zovki, predloženom za ž. vikara u Tihaljinu, uskraćujem svaku jurisdikciju i kan. misiju kako sam Vas izvjestio dopisom br. 624/89. od 23. 08. 89. godine», kao što je vidljivo iz ispuštanja Vašega imena u popisu ovlaštenih svećenika u biskupijskom službenom vjesniku.[2]
Vaš dopis biskupu, kolovoz 1989. Vi ste se napismeno obratili biskupu Žaniću, 29. kolovoza 1989., i ponovno mu 20. rujna 1989. pisali moleći ga da s njim usmeno razgovarate. On Vas je primio 23. rujna 1989. i potvrdio Vam svoju odluku kojom Vam je već oduzeo «svaku jurisdikciju i kanonsku misiju» u hercegovačkim biskupijama.
Vaš utok Kongregaciji, listopad 1989. Obratili ste se i Kongregaciji za evangelizaciju naroda, 14. listopada 1989., tražeći da Vam biskup Žanić «podijeli potrebnu jurisdikciju u biskupijam Mostarsko-duvanjskoj» (sic!).
Dopisi Kongregacija - Ordinarijat. Kongregacija je dopisom, br. 4803/89., od 25. listopada 1989., zatražila od biskupa dodatne informacije, koje je msgr. Žanić poslao u Rim, pismom, br. 988/89., od 12. prosinca 1989., obrazloživši opširno cio svoj i Vaš postupak.
Kongregacija je dostavila biskupu odgovor, br. 5673/89., od 15. veljače 1990., potvrdivši mu da ima pravo oduzeti Vam župničku jurisdikciju i ne odobriti prijedlog da budete kapelan u istoj župi Tihaljini. Isti se Dikasterij u tom dopisu ponadao da su mjere o «oduzimanju ovlasti ispovijedanja i kanonske misije u mostarsko-duvanjskoj biskupiji», primijenjene na Vas, sigurno na neki način, iako kasno, postigle «učinak spasonosna doziva (riflessione)» s Vaše strane pa je tražila da se udaljite u samostan daleko od Međugorja. U pismu kardinal Prefekt kaže da «ova Kongregacija neće propustiti da zatraži od Generalnoga ministra O.F.M. i njegova Definitorija da založi sav svoj auktoritet da se neregularnosti i propusti na koje se tuži Vaša Preuzvišenost ne smiju više ponoviti u župama Mostarsko-duvanjske biskupije, kojima upravljaju hercegovački franjevci i isto tako predočiti da provincijalni vikar 'ad instar' bdije da se o. Zovko i o. (…) ni na koji način ne miješaju u župe odakle su bili udaljeni i pruži Vam, u buduće, traženu suradnju».
Ali, jedno su bile nade i postupak Svete Stolice, a drugo postupak Vaš i Vaših poglavara.
Biskupovi dopisi Provincijalatu, travanj 1990. Msgr. Žanić, potaknut sugestijom Svete Stolice, najprije je dopisom, br. 314/90., od 4. travnja, zatim dopisom, br. 432/90., od 30. travnja 1990. tražio od Provincijalata Vaše zajednice da Vas udalji s dotadašnje pastoralne službe i da Vas predloži, kako je tražila Kongregacija, za novu službu i mjesto «daleko od Međugorja», koje će za biskupa biti prihvatljivo.
Dopisi Ordinarijat - Provincijalat, 1991. Međutim, kanonske mjere nisu polučile potreban učinak. Vas su Vaši poglavari dopisom br. 377/91., od 25. srpnja 1991., postavili za gvardijana u samostanu Široki Brijeg[3] i za Vas zatražili «potrebnu jurisdikciju i kanonsku misiju» u toj župi, koja je jedva 20-ak km udaljena od Međugorja. Stoga je biskup dopisom br. 557/91., od 30. srpnja 1991. Provincijalatu javio: «Nikako ne mogu potvrditi… imenovanje fra Joze Zovke u Širokom Brijegu». Naveo je i razloge: dopis Kongregacije i, drugo: «Uz ovaj razlog kao zakonit priznat i od Kongregacije, protiv imenovanja fra Joze Zovke za gvardijana na Širokom Brijegu, a koja služba ima i te kako utjecaj i na pastoralno djelovanje, imam i njegov u najmanju ruku, pod upitnikom, moralni privatni život». Biskup je Provincijalatu uputio dopis, br. 649/91., od 2. rujna 1991., gdje je ponovio da nemate «jurisdikciju i kanonsku misiju» za Široki Brijeg i dodao: «Informiran sam da fra Jozo Zovko, i protiv pismeno dostavljene zabrane, pastoralno nastupa i dijeli sakramente javno na župi Široki Brijeg». Stoga biskup nije prihvatio takav prijedlog, pa su i sankcije ostale na snazi, a Vi na Širokom Brijegu.
Biskup Papi, kolovoz 1991. Biskup se Žanić obratio i Svetom Ocu, 22. kolovoza 1991., izlažući Vaš slučaj u širem sklopu problema.
Kongregacija Generalnoj kuriji, studeni 1992. i 1993. Kongregacija za evangelizaciju naroda pisala je 26. studenoga 1992. Vašem Vrhovnom redovničkom poglavaru i u vezi s Vašim ozbiljnim slučajem, o čemu ste mogli i morali biti izravno obaviješteni.
Jednako je Kongregacija pisala ocu Generalu, 11. studenoga 1993: «Osim toga, u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji borave 4 franjevca, iako lišeni jurisdikcije, i dalje vrše svećeničku službu. Radi se o ocima Jozi Zovki (i...), koji, suprotno onomu što je ovaj Dikasterij odlučio još 1990. s obzirom na njihov premještaj u samostane daleko od Međugorja, i dalje vrše svećeničku službu, ostajući u redovničkim zajednicama koje su blizu spomenute župe (…)».
I o tome ste morali biti obaviješteni od svoga Vrhovnog redovničkog poglavara.
Primopredaja. Godine 1993. došlo je do biskupske smjene u Mostaru. Zadržao sam na snazi odluke koje je bio izdao moj predšasnik, dok stvari ne upoznam. Čak sam se za Vas zauzeo da s nama dvojicom biskupa i ostalim svećenicima koncelebrirate, 1. kolovoza 1993. u Mostaru, na dan primopredaje, iako se biskup Žanić tomu protivio. Međutim biskupovu sam odluku u odnosu na Vas želio s Vama rješavati.
Dopisi Provincijalat - Ordinarijat, 1993-1994. Vaša Vas je redovnička uprava, umjesto da Vas povuče sa Širokoga Brijega, predložila za «župnog administratora» u istoj župi, dopisom Ordinarijatu, br. 380/93., od 29. prosinca 1993., na što sam izrazio svoje čuđenje svojim odgovorom, br. 69/94., od 4. veljače 1994.
Prvi moj dopis Vama, lipanj 1994. Onda je u lipnju 1994. došlo do kanonskoga pohoda i krizme te našega susreta na Širokom Brijegu. Domalo, poslao sam Vam dopis, br. 423/1994., od 14. lipnja iste godine. U njemu sam Vam pisao: Na dan kanonskoga pohoda i dijeljenja sv. potvrde na Širokom Brijegu, 12. lipnja 1994. pitao sam najprije župnog upravitelja, ispovijedate li Vi u crkvi. On mi je odgovorio da Vas on ne određuje za ispovijedanje, ali da Vi ponekad ispovijedate u ispovjedaonici u crkvi. Zatim sam i Vas osobno pitao o tome. I Vi ste mi također potvrdili da ponekad ispovijedate u crkvi, kad vjernici zatraže, unatoč tomu što ste svjesni da Vam je oduzeta ispovjedna jurisdikcija. A ako Vi kao svećenik sjedite u ispovjedaonici, narod će, naravno, dolaziti na ispovijed.
Upozorio sam Vas da ste Vi, jer to činite bez ispovjedne jurisdikcije ili ovlasti koja je potrebna za valjanost sakramenta (kan. 966), po slovu i duhu Zakonika kanonskoga prava upali in poenam suspensionis latae sententiae. Prema kan. 1378, § 2: «U kaznu zabrane bogoslužja unaprijed izrečenu, ili, ako je klerik, u kaznu obustave (suspensionis, u lat. izvorniku), upada onaj:... 2: tko, osim slučaja o kojemu se govori u § 1, budući da ne može valjano podijeliti sakramentalno odrješenje, pokuša podijeliti odrješenje ili nekoga sakramentalno ispovjediti».
Dao sam Vam naslutiti da ćete Vi, ako nastavite upadati u redovitu crkvenu pastvu, ignorirajući pastoralne odredbe i kanonske sankcije, također upadati i u crkvene kazne latae vel ferendae sententiae. A ne pokušate li regulirati svoj status u Crkvi, uslijedit će specifikacije te suspenzije. Bilo mi je stalo do toga da se Vaš status i pastoralno stanje u širokobriješkoj župi sredi i da se pastoralni problemi riješe. A oni će se početi rješavati kad Vas Vaš Provincijalat predloži, i Ordinarijat prihvati, za pastoralnu službu na drugom mjestu daleko od Međugorja u skladu s onim što je gore izneseno.
O tome je bio obaviješten i Vaš redovnički poglavar dopisom, br. 423/94-ad, od 15. lipnja 1994.
Vi se, međutim, na to pismo uopće niste ni osvrnuli. Nastavili ste po svome.
Obavijest o Vašem neregularnom stanju u biskupiji objavljivali smo više puta i na više načina u službenom i drugom crkvenom tisku.[4]
Izvijestio sam Svetu Stolicu o Vašem slučaju u svome službenom izvješću «Ad limina», br. 1203/98., od 6. studenoga 1998.
Pastoralne zloupotrebe. Tako ste, na primjer, 1. veljače 1997. podijelili sakrament krštenja J. Š. S.-u, 16-godišnjaku, iz Splitsko-makarske nadbiskupije. Dotični se kandidat bio regularno prijavio svomu župniku u Dalmaciji na redoviti vjeronauk i na pripremu za krizmu. Župnik je napismeno tražio odobrenje za krštenje od svog Ordinarija, nadbiskupa msgr. Ante Jurića, i napismeno dobio pristanak. Ali Vi ste kandidata, na svoju ruku i naprečac, bez župnikova znanja i nadbiskupova odobrenja, krstili na Širokom Brijegu.
Niste o tome smatrali potrebnim uopće obavijestiti ovaj Ordinarijat.
Osim toga, izdali ste krsni list spomenutomu mladiću, bez ikakvih referencija iz Matice krštenika. Na tom krsnom listu iznad naslova župnik - parochus vlastoručno ste se potpisali, iako nemate ne samo ispovjedne ovlasti ili jurisdikcije, nego niti ikakve kanonske misije, a najmanje one župničke da to činite i da se na takvim dokumentima tako nezakonito potpisujete.
Konačno, u krsnom listu spomenutoga novokrštenika napisali ste da je mladić «zak. pro foro civ.», tj. roditelji mu nisu vjenčani. A u Maticama krštenih u Župnom uredu na Širokom Brijegu stoji da je «zakonit». Tako se ne može znati je li «zakonit» ili samo «zakonit pro foro civili». Po kakvu kriteriju pišete jedno na krsnom listu, a drugo stoji u Matici krštenih?
Da stvar bude do kraja nezakonita, istoga ste dana krstili i gospođu A. S., koja je tada živjela crkveno nevjenčana.
Za takve pastoralne nerede ne može Vas ispričati ni najgrublje nepoznavanje crkvenih propisa. A Vi ste svećenik u ovoj biskupiji od 1967. godine!
O svemu tome izvijestio sam mjerodavni Dikasterij dopisom, br. 1150/97., od 1. rujna 1997.
Isto tako u tisku je objavljeno 2002. godine da ste krstili u župnoj crkvi na Širokom Brijegu neku liječnicu iz Kine, M. K. F. W., koja živi i radi u Parizu. Objavljena je i Vaša fotografija s novokrštenicom.[5]
Kakvih se crkvenih katekumenskih smjernica Vi pridržavate dijeleći svete sakramente?
Red pristupa odraslih u «Prethodnim napomenama», br. 44, propisuje: «Zadaća je biskupa da sam ili preko opunomoćenika ustanovi pastoralnu pripravu katekumena, da nad njom bdije i da je promiče te pripravnicima odobrava pristup izboru i sakramentima». Barem Vam je to kao svećeniku moralo biti poznato. Ne možete se ispričavati nikakvim nepoznavanjem crkvenoga zakona i određenih uputa, koje je i ovaj Ordinarijat, 15. prosinca 1992. izdao i razaslao na sve Župne urede u vezi s krštenjem odraslih, i objavio u službenom glasilu.[6]
Moji dopisi Provincijalatu, 2000. Jasno sam iznio Vaš slučaj Provincijalatu i u pismima, br. 450/2000., od 13. travnja, i br. 645/2000. od 22. svibnja 2000.
Drugi moj dopis Vama, listopad 2000. Talijanska udruga «Mir i Dobro» ovu je mjesnu Crkvu, osobito pred raznim crkvenim forumima u Italiji, optuživala zbog neosjetljivosti i nehumanosti pred tolikim užasima i tragedijama, a kojima Vi želite doskočiti svojim djelom i zgradama na Širokom Brijegu, gdje ste željeli uposliti i časne sestre. Pisao sam Vama osobno, 30. listopada 2000., postavio Vam 11 upita tražeći od Vas da dostavite dokumentaciju s tim u vezi. O tome smo obavijestili i Vaše poglavare dopisom, br. 1780/2000., od 18. studenoga 2000. Pismo je nakon 4 mjeseca čekanja i objavljeno.[7]
Vi na to niste ni odgovorili niti došli na Ordinarijat obrazložiti svoje djelovanje.
Moj dopis Provincijalatu, siječanj 2001. Upozorio sam Vašega redovničkog poglavara na Vaše ponašanje na Širokom Brijegu dopisom, br. 71/2001., od 25. siječnja 2001., odnosno da je «član te Provincije, fra Jozo Zovko, podigao grad na 'uzvišici', tj. na Puringaju, u župi Široki Brijeg, skupljajući novac po svijetu u te svrhe, čak i s reklamom časnih sestara franjevaka mostarske Provincije, bez ikakva znanja i odobrenja ovog Ordinarijata, a da taj Provincijalat ništa ozbiljno ne poduzima da se svemu tomu stane u kraj, iako je bio više puta, i usmeno i napismeno upozoren od ovog Ordinarijata, od 1996. godine».
Treći moj dopis Vama, veljača 2001. Poslao sam Vam dopis, br. 230/2001., od 19. veljače 2001., obavješćujući Vas o razgovoru s Vašim višim poglavarom, generalnim vikarom Reda. Njemu sam rekao, a Vama napisao: «U općem rješenju hercegovačkoga crkvenoga stanja Vaš je slučaj posve specifičan i vrlo kompleksan u odnosu na ovaj Biskupski ordinarijat i dušobrižništvo. Spomenuo sam samo dvije važne točke:
Prvo, lišeni ste u ovoj biskupiji ispovjedne i svake druge jurisdikcije 23. kolovoza 1989.
Drugo, na moj dopis Vama, od 30. listopada 2000., nisam imao potvrde ni da ste pročitali taj dopis. Zato sam ga i dao tiskati u Crkvi na kamenu, 2/2001., str. 21., a ocu Ottenbreitu dao kopiju s engleskim prijevodom.
Stoga, ako želite rješavati svoj problem i odnos prema ovoj biskupiji, pa prema tomu i dati svoj potpis na Izjavu o posluhu radi primanja pastoralnih ovlasti, položit ćete, napismeno, sve račune o svome djelovanju i s obzirom na Međugorje, i međugorske fenomene, posebno Vašim angažiranjem po svijetu proširene, i s obzirom na sadašnje stanje na Puringaju.
Vrata su Vam ovog Ordinarijata otvorena za razgovor kroz sve sljedeće korizmeno vrijeme, prema prethodnoj najavi i dogovoru».
Vi na to pismo niste ni odgovorili. Niti ste se na Ordinarijatu pojavili, do sada.
U službenom glasilu objavio sam vijest da sam Vam uputio spomenuto pismo.[8]
Četvrti moj dopis Vama, svibanj 2001. Uputio sam Vam dopis, br. 693/2001., od 9. svibnja i tražio određena objašnjenja od Vas.
Vi se ni tada niste udostojali odgovoriti na dopis.
Peti moj dopis Vama, lipanj 2001. Nakon što sam Vam uputio dopis 9. svibnja, poslije kratka susreta na Širokom Brijegu, poslao sam Vam pismo, br. 899/2001., od 7. lipnja 2001., gdje sam Vam u više točaka argumentirao naveo da Vi «dokazujete da niste čovjek istine». I da s ovog Ordinarijata nemate odobrenja ni za kakvo svoje djelo dok ne položite račun o svome djelovanju.
Ni na taj dopis niste ništa odgovorili.
Dopis župnim uredima, svibanj 2001. Uputio sam svim župnim uredima u Hercegovini dopis, br. 700/2001., od 14. svibnja 2001., gdje je iznesen Vaš slučaj. To je objavljeno u službenom glasilu.[9]
Upozorenja Provincijalu, 2002.-2003. Pisao sam Vašem redovničkom poglavaru, br. 813/2002., od 11. lipnja 2002., spominjući da nemate nikakvih pastoralnih ovlasti u ovoj biskupiji.
Objavljeno u službenom glasilu.[10]
To sam mu ponovio u dopisu, br. 2108/2002., od 19. prosinca 2002. i ponovno u dopisu, br. 248/2003., od 27. veljače 2003.
I to je objavljeno u službenom glasilu: «Fra Jozo Zovko nema nikakvih pastoralnih ovlasti u ovoj biskupiji, propovijeda u Međugorju, dovodi svoje brojne 'navijače' sa Širokoga u Međugorje. Kada ćete to početi rješavati?»[11]
Provincijal se na Vaš slučaj nije uopće osvrtao?
Šesti moj dopis Vama, travanj 2003. Opet sam Vas zamolio dopisom, br. 450/2003., od 11. travnja 2003., da u roku od mjesec dana, nakon primitka dopisa, dođete na Ordinarijat i donesete sve crkvene dokumente u vezi s osobama koje ste krstili ili vjenčali, zatim njihove pisane molbe i Vaše odgovore, eventualna ovlaštenja i da obrazložite svoj postupak krštenja ili inicijacije, da se provjeri crkveni postupak dopuštenosti i valjanosti Vaših pastoralnih i sakramentalnih čina.
Vi ste niste pojavili na Ordinarijatu, ni tada ni poslije, niti ste dostavili traženu pastoralnu dokumentaciju, koju niste bili uopće ovlašteni potpisivati.
Vaš odgovor, travanj 2003. Poslali ste odgovor, 26. travnja 2003., u kojem tvrdite više nesuvislosti o pojmu jurisdikcije ili ovlasti i o sakramentima inicijacije. Tako kažete: «Gubitkom crkvene službe župnika u Tihaljini izgubio sam ovlast za ispovijedanje (facultatem ad confessiones excipiendas) župljana Tihaljine koja je po kan. 968 § 1 povezana sa samom službom župnika». Međutim, niječete da se to gubljenje ispovjedne ovlasti ili jurisdikcije odnosi na cijelu biskupiju, iako Vam je u dekretu taj opseg izričito naglašen.
Sedmi moj dopis Vama, lipanj 2003. Na to sam Vam opširno odgovorio i odgovor obrazložio dopisom, br. 839/2003., od 21. lipnja 2003.
I to u crkvenoj javnosti službeno objavio.[12]Između ostaloga, tada sam Vam napisao sljedeće: «Ovim Vam još jednom, kao što sam to učinio i 1994. više puta nakon toga, potvrđujem da Vi u ovim hercegovačkim biskupijama nemate nikakve jurisdikcije, uključujući ispovjednu, i privremenu i trajnu, niti imate kanonsku misiju za obavljanje bilo kakve redovite pastoralne službe ni u jednoj župi, a ne samo u župnoj crkvi. S toga razloga nemate ovlaštenja ni propovijedati ni držati homilije, ni duhovne vježbe, ni seminare, pogotovo ne u Međugorju, dok se Vaš status crkveno ne sredi».
Naime, ovaj je Ordinarijat, 23. kolovoza 2001. izdao odredbe u vezi s homilijama, duhovnim vježbama, raznim duhovnim seminarima, terapeutskim susretima za područje ovih biskupija. Razaslano je to svim župnim uredima. Objavljeno je i u crkvenoj javnosti.[13] U skladu s tim odredbama Vi nemate nikakva ovlaštenja da te oblike pastoralnoga djelovanja vršite u hercegovačkim biskupijama.
Izjava Provincijalata. Vaš provincijalni poglavar piše 2002. da ste svećenik koji provodi «mnoge sate u molitvi, savjetovanju i propovijedanju»; da oni koji «prihvaćaju Međugorje» drže vas «odanim svećenikom» i pozivaju vas da im držite «duhovne vježbe».
Ne spominje Vaš neregularni status u ovoj biskupiji.[14]
S druge strane, opće je poznata činjenica da propovijedanje ulazi u kanonsku misiju koja Vam je oduzeta u ovim biskupijama, zajedno sa «svakom jurisdikcijom», kao što je to potvrdio i Vaš viši poglavar, generalni vikar Reda.[17] K tomu, voditelj duhovnih vježbi redovito mora imati i ispovjedne ovlasti, što Vi nemate.
Stoga je posve opravdano upitati Vas: Kakvih ste se uputa držali prigodom održavanja «seminara duhovne obnove», koji ste imali 2003. godine, kako se moglo pročitati u tisku.[18]
Tim sam Vas lipanjskim dopisom također zamolio da dođete na ovaj Ordinarijat i obrazložite svoj postupak.
No, Vi se niste pojavljivali, pravdajući se operacijom i oporavkom. A ne pojavljujete se ni nakon što se ste od operacije oporavili.
Vaš odgovor, siječanj 2004. Na moj lipanjski dopis iz 2003. odgovorili ste tek 24. siječnja ove godine, opetujući uglavnom ono što ste rekli u pismu iz travnja 2003. Sada samo dodajte još poneku neistinu i zabludu. Pišete u vezi s «jurisdikcijom»: «Uzalud ćete pretražiti Zakonik kanonskoga prava, i onaj iz 1917. i onaj iz 1983., nećete u njemu nigdje naći taj termin, nego samo termin 'ovlast za ispovijedanje' (facultas ad confessiones excipiendas)».
Terminologija. Da se školski i praktično podsjetimo na taj termin, koji Vam je sada pao na pamet. Tradicionalni pojam u Crkvi za ovlast ispovijedanja jest iurisdictio. U Zakoniku iz 1917. taj se pojam upotrebljava beziznimno i gotovo isključivo (vidi npr. 20-ak kanona s paragrafima: 871-892). Navodim Vam po redu samo neke:
Kan. 873, § 1: Ordinaria iurisdictione ad confessiones excipiendas…
Kan. 873, § 2: Hac eadem iurisdictione gaudent etiam…
Kan. 873, § 3: Haec iurisdictio cessat amissione officii…
Kan. 874, § 1: Iurisdictionem delegatam ad recipiendas confessiones…
Kan. 874, § 2: Locorum Ordinarii iurisdictionem ad audiendas confessiones…
Kan. 875, § 1: … ad recipiendas confessiones professorum… iurisdictionem delegatam…
Kan. 875, § 2: … proponit confessarium, qui tamen iurisdictionem obtinere debet… Itd.
Treba li Vam još citirati svaki kanon i paragraf Kodeksa s tim u vezi gdje se uzastopce rabi izraz iurisdictio? I nigdje se ne upotrebljava u CIC-u iz 1917. izraz facultas, nego ponekad samo licentia (cfr. kann. 877, § 1-2; 878, § 1-2 itd).
Zakonik kanonskoga prava iz 1983. rabi kao prikladniji latinski izraz facultas u smislu ispovjedne jurisdikcije ili ovlasti, iako ni danas u kanonskim raspravama o podjeljivanju ovlasti za ispovijedanje nije isključena uporaba pojma jurisdikcije. Dapače, svećenici još i danas gotovo redovito kažu da polažu «jurisdikcijski ispit». Biskup se Žanić kao svećenik od 1941. i kao biskup od 1971. sve do smrti služio tradicionalnim izrazom jurisdikcija i tako je napisao Vama. Tako je pisao i svim drugim svećenicima u dekretima imenovanja na pastoralne službe. Tako je svaki put tražila Vaša redovnička uprava za Vas i za druge svećenike redovnike. Tako ste Vi razumjeli i sve do sada, kroz proteklih petnaest godina, niste se osvrtali na to nazivlje. Uostalom tako je već na početku ovoga spora razumjela i Kongregacija za širenje vjere što izričito potvrđuje njezin odgovor, od 15. veljače 1990. koji je citiran na početku ovoga dopisa. To Vam je evidentno u Kodeksu koji je i Vas obvezivao «jurisdikcijom». I zar Vam je biskup Čule dao «jurisdikciju» za ispovijedanje ako niste polagali «jurisdikcijske ispite» pred komisijom ili pred njim samim? I kakvu Vam je «jurisdikciju» dao biskup Čule koju Vam drugi biskup ordinarij ne može oduzeti?
Vi idete korak dalje tvrdeći za sebe da iz Vaša dva pisma «nepobitno slijedi da ja eventualnim ispovijedanjem vjernika u biskupiji ili svijetu ne činim nikakav prekršaj crkvenog zakona», niječući sve što je prema Vama poduzeo tadašnji biskup msgr. Žanić, a ja kao njegov nasljednik potvrdio i više puta objelodanio, kao što je navedeno.
Osim toga, krivo pišete da nisam spreman podijeliti Vam nikakvu pastoralnu službu na području ovih biskupija, pa stoga držite da je «bespredmetnim» naš «susret i usmeni razgovor». A ja sam od Vas tražio da ispunite konkretne uvjete, na koje niste odgovorili, kako je gore izloženo.
K tomu, Vaše tumačenje «Međugorja», nije u skladu s odlukom i zahtjevom Kongregacije.
Napokon, sukladno normama Zakonika kanonskoga prava, napose kan. 1336, § 1 t. 2 i kan. 1338, § 2, štiteći ovu Crkvu od Vaših zloporaba, ne ulazeći u redovničku stegu Vaše zajednice, a imajući u vidu Vašu ustrajnu neposlušnost u ovoj Crkvi i Vaše nepoštovanje odluka dijecezanskih ordinarija, ovim proglašavam da na području Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije nemate nikakvih ovlasti vršiti svećeničke čine, posebno nemate ovlast ispovijedati vjernike.
Kao dijecezanski biskup ponovno Vas pozivam da sredite svoj svećenički status, kako sam od Vas do sada često tražio, ako želite biti i djelovati u ovoj mjesnoj Crkvi.
Svu raspoloživu dokumentaciju koja se nalazi na ovom Ordinarijatu a odnosi se na Vaš nezakoniti pastoralni rad kao i na Vaš moralni život, mogu Vam pokazati, na Vaš pisani zahtjev, ovdje u Mostaru.
Ujedno Vam se daje na znanje da će ova odluka biti proglašena u sljedećem broju Vrhbosne, službenoga glasila ovih biskupija.
S poštovanjem Vas pozdravljam i Bogu preporučujem
Ratko Perić
dijecezanski biskup
[1] Mir i dobro, 4/1989., str. 167-168.
[2] Usp. Službeni vjesnik Biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjske, 2/89., 18. prosinca 1989., str. 48-49.
[3] Mir i dobro, 3/1991., str. 19.
[4] Usp. Crkva na kamenu, 7/1995., str. 4;
Vrhbosna, 3/1996., str. 223;
Glas Koncila, 23/1996., od 9. lipnja 1996., str. 18;
Mir i jedinstvo, Mostar, 1997., str. 221;
Crkva na kamenu, 2/2001., str. 21;
Ogledalo Pravde, Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju, Mostar, 2001., str. 51-54., 178;
Vrhbosna, 2/2001., str. 192;
Vrhbosna, 2/2002., str. 161.
Vrhbosna, 1/2003., str. 65.
Vrhbosna, 1/2004., str. 70-72.
[5] Večernji list, 1. veljače 2002., str. 4; Pozvani Ljubiti, Široki Brijeg, br. 12, svibanj 2002., str. 24-26.
[6] Vrhbosna, br. 1-4/1994., str. 132.
[7] Crkva na kamenu, 2/2001., str. 21.
[8] Vrhbosna, 1/2001., str. 90., br. 47.
[9] Vrhbosna, 2/2001., str. 192.
[10] Vrhbosna, 2/2002., str. 161.
[11] Vrhbosna, 1/2003., str. 65.
[12] Vrhbosna, br. 1/2004., str. 70-72.
[13] Glas Koncila, br. 36/2001., str. 2.
[14] Glas mira, 12/2002., str. 31.
[15] Ritirio spirituale dal 3 al 7 gugno 2002, u: Una Goccia d'Amore, (Massa), 3/2002., str. 18-25.
[16] Ondje, str. 8.
[17] Katholischer Nachrichtendienst, 5. prosinca 2002: «An die Anfrage, wie der Status von P. Jozo Zovko jetzt wirklich ist, meinte der Generalvikar, dass innerhalb der Diözese Mostar Pater Jozo keine Jurisdiktion und keine 'Missio Canonica' hat…».
[18] Večernji list, 24. I. 2003. str. 4.
|
Biskupije Mostar-Duvno Trebinje-Mrkan, Sva prava pridržana |
